Monday
- 1984 (Dž. Orvel) - odlomci


Bio je vedar i hladan aprilski dan. Na časovnicima je izbijalo trinaest. Vinston Smit, brade zabijene u nedra da izbegne ljuti vetar, hitro zamače u staklenu kapiju stambene zgrade Pobede, no nedovoljno brzo da bi sprečio jednu spiralu oštre prašine da uđe zajedno s njim.
     Hodnik je zaudarao na kuvani kupus i stare otirače. Na jednom kraju bio je prikačen plakat u boji, preveliki za zatvoreni prostor. On je predstavljao samo jedno ogromno lice, više od metra u širini: lice čoveka od svojih četrdeset pet godina, sa gustim crnim brkovima i crtama lepim na neki surov način. Vinston krete ka stepenicama. Pokušati liftom nije vredelo. On je i u najboljim prilikama radio retko, a trenutno je struja bila ukinuta preko dana. To je bio deo akcije štednje u pripremama za Nedelju mržnje. Stan je bio na sedmom spratu, i Vinston, koji je imao trideset devet godina i proširenu venu iznad desnog članka, peo se sporo, odmorivši se usput u nekoliko navrata. Na svakom odmorištu, prekoputa vrata za lift, sa zida je gledalo ogromno lice na plakatu. Slika je bila jedna od onih koje su tako udešene da oči na njoj prate posmatrača iz svakog ugla. Ispod lica stajao je natpis VELIKI BRAT TE POSMATRA.
     U stanu je čuo milozvučan glas kako čita listu cifara koje su se odnosile na proizvodnju sirovog gvožđa. Glas je dolazio iz pravougaone metalne ploče nalik na zamućeno ogledalo koje je sačinjavala deo površine zida na desnoj strani. Vinston okrete prekidač i glas se malo utiša, mada su se reči mogle i dalje razabrati. Instrument (zvao se telekran) se mogao utišati, ali nikada potpuno isključiti. On priđe prozoru: omalena, slabačka figura, čiju je mršavost plavi kombinezon - partijska uniforma - samo isticao. Kosa mu je bila veoma plava, lice po prirodi crveno, a koža ogrubela od oštrog sapuna, tupih brijača i hladnoće zime koja se upravo bila završila.
     Svet je napolju čak i kroz zatvoren prozor izgledao hladno. Na ulici su vrtložići vetra uvrtali prašinu i pocepanu hartiju u spirale; sunce je sijalo a nebo bilo oštro plavo, no i pored toga se sve činilo bezbojno sem plakata koji su bili izlepljeni svuda. Sa svakog dominantnog ugla posmatralo je crnobrko lice. Jedno se nalazilo na fasadi pravo prekoputa.
     VELIKI BRAT TE POSMATRA, pisalo je na plakatu, dok su tamne oči gledale pravo u Vinstonove. Niže, u visini ulice, drugi plakat, otkinut na jednom uglu, lepršao je sa svakim udarom vetra i naizmenično pokrivao i otkrivao jednu jedinu reč: ENGLSOC. U daljini se jedan helikopter obrušio među krovove, zalebde za trenutak kao muva zunzara, i ponovo odlete krivuljom. To je bila policijska patrola koja je špijunirala ljude kroz prozor. No patrole nisu bile strašne. Strašna je bila samo Policija misli.
     Iza Vinstonovih leđa onaj glas sa telekrana je i dalje blebetao o sirovom gvožđu i premašivanju devetog trogodišnjeg plana. Telekran je istovremeno primao i emitovao. Mogao je uhvatiti svaki zvuk - jači od vrlo tihog šapata - koji bi Vinston proizveo; štaviše, Vinston se, sve dok je ostajao u vidnom polju kojim je dominirao metalni pravougaonik, mogao ne smao čuti nego i videti. Naravno, niko nije mogao znati da li ga u ovom ili onom trenutku nadziru ili ne. Koliko se često, ili po kom sistemu, Policija misli uključivala na pojedinačne kanale moglo se samo nagađati. Čak je bilo moguće i to da ona neprekidno nadzire svakoga. No u svakom slučaju, mogla se uključivati na svačiji kanal kad god zaželi. Moralo se živeti - i živelo se, po navici koja je prerasla u instinkt - pretpostavljajući da se svaki zvuk čuo i, sem u mraku, svaki pokret video.

(...)

Bilo je skoro jedanaest nula-nula, i službenici arhive, gde je Vinston radio, već su dovlačili stolice iz svojih sobičaka i smeštali ih u sredinu sale, naspram velikog telekrana, pripremajući se za Dva minuta mržnje. Vinston je upravo sedao na stolicu u jednom od srednjih redova kad jedan čovek i jedna devojka, koje je poznavao iz viđenja ali s kojima nije nikad razgovarao, neočekivano uđoše u salu. Devojku je često sretao po hodnicima. Nije joj znao ime, ali je znao da je radila u odeljenju proze. Verovatno - pošto ju je ponekad viđao s rukama prljavim od ulja i francuskim ključem u ruci - verovatno se bavila kakvim mehaničarskim poslom na jednoj od mašina za pisanje romana. To je bila devojka crne kose, pegavog lica i brzih sportskih pokreta.

*   *   *
c
elu knjigu možete preuzeti OVDE








Home
Moj profil
Arhiva
RSS

pročitano

// Generation P (V. Peljevin) - odlomci

// Buka i bes (V. Fokner) - odlomak

// Knjiga o bambusu (V. Bajac) - odlomci

// Šta svaka žena triba znat o onim stvarima (A. Čulina) - odlomak

// Odiseja u svemiru 2001 (A. Klark) - odlomci

// 1984 (Dž. Orvel) - odlomci

// Ljubav u doba kolere (G.G. Markez) - odlomci

// Filozofija vina (B. Hamvaš) - odlomci

// U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo (K. Pintarić) - odlomak

// Stablo narandže (K. Fuentes) - odlomci

// Spletkarenje sa sopstvenom dušom (M. Jovanović) - odlomak

// Sabiranje (T. Džordan) - odlomak

// Kamenje predaka (A. Forna) - odlomak

// Petropolis (A. Ulinič) - odlomci

// Ni ti ni ja (K. Lorans) - odlomak

// Kronika o našem Malom mistu (M. Smoje) - odlomak

// Svet seksa (H. Miler) - odlomci

// Sudija (V. Drašković) - odlomak

// Leva strana druma (D. Stojiljković) - odlomci

// Mi djeca s kolodvora Zoo (F. Kristijana) - odlomci

// Ukop oca (M. Markov) - odlomak

// Most preko večnosti (R. Bah) - odlomak

// Norveška šuma (H. Murakami)-odlomak

// Zvezdana prašina (D. Kovačević) - odlomak

// Kutija za pisanje (M. Pavić) - odlomak

// Ne znaš ti kako živimo mi normalni (M. Dimitrijević-Mimica) - odlomak

// Testament (V. Stevanović) - odlomak

// Manje od tri (I. Kuzmanović) - odlomak

// Stranac (A. Kami) - odlomci

// Školice (H. Kortasar) - odlomak

// Pismo nerođenom detetu (O.Falači) - odlomak

// Otac moje kćeri (N. Veličković) - odlomak

// Zapisi na telu (Dž. Vinterson) - odlomak

// Mala Ramona (S. Radanović) - odlomak

// Mali princ (Antoan de Sent-Egziperi) - odlomak

// Unutrašnja strana vetra (M. Pavić) - odlomak

// Sve crvenkape su iste (M. Vidojković) - odlomak

// Kandže (M. Vidojković) - odlomci

// Duševna muzika (T. Pračet) - odlomak

// Galeb Džonatan Livingston (R. Bah) - odlomak

// Patuljci žive u kuglama (J. Klepac) - odlomak

// Žena u muškim cipelama (M. Pantić) - odlomak

// Maratonci trče počasni krug (D. Kovačević) - odlomci

// Autobiografija (B. Nušić) - odlomak

// Pop Ćira i Pop Spira (S. Sremac) - odlomak

// Miris kiše na Balkanu (G. Kuić) - odlomak

// Jedna lekcija iz zemljopisa (B. Nušić) - odlomak

// Kad duša zamre (L. Zilahi) - odlomak

// Kad su cvetale tikve (D. Mihajlović) - odlomak

// Čiča Gorio (Onore de Balzak) - odlomci

// Tlo pod njenim nogama (S. Ruždi) - odlomak

// Surf na Crvenom talasu (A. Đuričić) - odlomci

// Koktel Menhetn (Milomir Đukanović) - odlomci

// Očaravanje (Zorica Kuburović) - odlomak (Sunce u teglama)

// Svila (Alesandro Bariko) - odlomak

// Spletkarenje sa sopstvenom dušom (M. Jovanović) - odlomak

// Koncert za 1001 bubanj (iz četvrtog pisma gospođici Vineti) - M. Antić - odlomak

// Bolje biti vjetar nego list (Dubravka Miljković – Majda Rijavec) - odlomak

// CA Blues (Milan Oklopdžič) - odlomak

// Vreme smrti (D. Ćosić) - odlomci

// Vuk i zvono (M. Bulatović) - odlomak

// Najlepša ljubavna pisma (odlomci) - izbor Jovan Radulović

// Slika Dorijana Greja (Oskar Vajld) - odlomak

// Lajanje na zvezde (M. Vitezović) - odlomci

// Damaskin - priča za kompjuter i šestar (M. Pavić) - odlomak

// Baudolino (Umberto Eko) - odlomak

// Veronika je odlučila da umre (P. Koeljo) - odlomci

// Sećanje na jednu selidbu (Miroslav Momčilović)

// Ruski prozor (D. Velikić) - odlomak

// Uh, Kanada (Priče is obećane zemlje - odlomak) - Mali rečnik nostalgije (N. Milosavljević)

// Una (M. Kapor) - odlomak

prijatelji čitaju..

pitagoranurlisoulmazzapsychomarija88WallelfishvojslavstepskinjuskicaOkoZmijeyinlazaricaConnorMacLeodsilenceKaufman2007asterionpepelinnoaleailumminatiZbrilionjelenaartpoezijaSpecificnataksistakamenicvethopeTresnjaLilith