Monday
- Zvezdana prašina (D. Kovačević) - odlomak
MARKO: (...) I da znaš da neću da pipnem tu ribetinu! Samo riba, samo riba! Kao da sam doživeo brodolom! Kod toliko razne stoke, ja jedem samo neke ribetine... To što je tvoj otac bio ribar, i što te ukus ribe podseća na srećno detinjstvo, to je tvoj problem; moj otac je bio pastir, pa ti nikad nisam tražio svaki dan jagnjetinu! Treba da navučem neku riblju bolest - da se ospem krljuštima! Šta me gledaš tako? Je l' si čula za beri-beri?!
KAĆA: Jesam...
MARKO: Jesi, kad ste brali šljive, pa ti deda vikao beri-beri! (...) Same kosti, svaki moj ručak se svede na komadić ribe i dve kile hleba: odmah mi zastane kost u grlu, onda, da bih proterao kost, pojedem dve kile hleba... Od čega ti je otac umro?
KAĆA: Od starosti.
MARKO: A zašto je tako brzo ostario?
KAĆA: Kako brzo?
MARKO: U pedesetoj je imao osamdeset godina. A zašto? Zato što je jeo ribu... (...) Ja, kad idem ulicom, onda me prati bar deset mačaka: osete miris ribe... Sve mi se uvuklo u odelo. Moji prijatelji u preduzeću lepo mirišu na sarmu, podvarak, jagnjetinu... Kad sednu kraj tebe - voda ti pođe na usta, tako je to jedan lep miris... Mile kurir i ne diže glavu kad ja prolazim kraj portirnice. Samo kaže: plivaj dalje...
|