VREME DARIVANJA
Impuls. Jedva čujan; samo za osetljivo uho; u gužvi; u moru lica, glasova, boja…Pušten, luta. Valja se. Polagano. Kao list na vetru. Kao šapat.
Žamor ga prekriva.
Bori se. Diže. Pulsira. Zahuktava. Potmulo bruji. Sve jače; sve brže; kao topot; kao daleka grmljavina. Stiže.
Gomila oseća patrljcima nekadašnjeg znanja da je tu. Neugodno im je, osvrcu se, gledaju ispod oka oko sebe. Strah ih čini zbunjenima. Samo jedna glava se podiže, ali ne gleda put visina…njuši, zatvorenih očiju. Nozdrvama raširenim uvlači miris i pušta ga kroz filtere svesti. Vrši poklapanja.
To je …TO.
Smešak ga izdvaja iz mase. Njuhom prati “svoju” Vitlejemsku zvezdu. Strpljivo. Kroz
meso, kost i kožu. Kroz vreme. Kroz dimenzije.
Izlazi na pljusak.

17:21, 6/1/2008
Poslao: Nurlisoul
::
o dragi MO...ova pjesma koja ide je li ona napisana nakon ovog probijanja? .....moćno ...jako moćno...blago emociji koja može prsnuti u milion kapi ....moćni je taj tren i TO...
17:25, 6/1/2008
Poslao: Mo
::
Hvala Nurlisoul
|