4/4/2006
Ostrige i Intrige
hladnakaoled@gmail.com

- Gospodjo Kovac, vas sto je spreman, otpraticu vas. – Konobar u fraku vestacki ljubazno deklamuje. Mia me je lagano udara laktom u rebra.
- I ovde si gospodarica… - namiguje mi.
- Whenever, whatever… Trudim se da gledam ravno ispred sebe. Gade mi se te sve njuske shto podizu radoznale poglede.
- Ignorises – kaze Mia dok sedamo za sto.
- Uvek. - Servijetu rasklapam i spustam na kolena.
- Vino? – poslovicno pita konobar.
- El greco di tartufo… - ne podizem pogled – I desetak ostriga.
- Odmah.
Palim cigaretu i smejem se Mijinom prekornom pogledu.
- Pa bas moras? – Pita.
- Moram. – Duvam joj u lice seretski.
- Odvratna si. – Kaze smejuci se.
- Ahm. Pitaj i ostale. Isto ce ti reci.
- U to sam sigurna. – Pogledom prelazi preko okolnih stolova.
- Nikada nisam mogla da objasnim zurenje. – Kazem Miji glasnije nego uobicajeno na sta ona odgovara jednim tihim “Nemoj”.
- Ljudima je neprijatno kada drugi zure u njih. Osecaju se nelagodno, kao da su se isflekali ili im rastu rogovi. Sto puta sam pomislila da mi je carapa iscepana ili da mi se vidi bradavica. – Nastavljam mada znam da je njoj neprijatno.
- Mia, ti si tako lepo vaspitana, naravno da znas da je strasno blenuti u druge, posebno u one koje ne poznajes. No, imamo i pametnijih tema. – Igram se sa servijetom i gledam kako uzdise sa olaksanjem.
Stizu ostrige. Krupne su i svezze. Stoje na ledu poredjane kao cvet oko metalne posude sa limunom. Hvatam rukom jednu krisku limuna i sadisticki je cedim u ostrigu. Mia ponavlja moje pokrete. Gledam kako se ostriga grci i naglas zakljucujem da je apsolutno sveza.
- Volim ova ziva sranja da gutam. – Mia vrhom jezika opipava skoljku i nemo slusa moje komentare. Gutam sa uzivanjem i ukus mora pomesan sa ukusom limuna i ljigavom zivom masom mi silazi niz zzdrelo. Stizem do cetvrte i shvatam da ne mogu vise. Od vina me obuzima sladak talas topline. Prazne skoljke zveckaju po Mijinom tanjiru, a zatim ona servijetom brishe uglove usana.
- Samo sam hteo da pozdravim najlepse sestre u Beogradu!
Podizem pogled i nekoliko sekundi bezizrazajno blenem u muskarca koji stoji iznad moje glave. Onda se blago, vestacki osmehujem.
- Ah Aleksandre, kako si? – pitam dok vracam pogled na tanjir.
- Odlicno, tu sam bas sa jednim prijateljem koji nije odavde i kada ste ulazile on me pita, Aleks, ko su ove dve prelepe dame? – Gledam u Miu, sugerisuci nemusto da je rec o davitelju. On i dalje melje, ali ga ne konstatujemo. Nametnuta inferiornost mu ocito ne smeta, nastavlja zivo...
- Miu poznajes? – prekidam ga u pola recenice. Ona mu ne pruza ruku, vec samo klima glavom.
- Pa kako ne bih poznavao tvoju sestru, upoznala si nas jos pre nekoliko godina u…
- Bas mi je drago da sam te srela, videcemo se kasnije. – Presecam jos jednom njegov monolog i oznacavam kraj razgovora.
- I meni je stvarno. Svratite kasnije u “Lazarus” na pice. Bice super zurka nocas.
- Obavezno. – Kazem i nastavljam razgovor sa Miom kao da on nije tu. Krajickom oka vidim kako se okrece sa kiselim osmehom na licu i vraca za svoj sto. Mia se smeje.
- E stvarno si streptomicin za ove daveze, kako si ga svetski oterala, svaka ti cast…
- Mala budi dobra ili te vodim u “Lazarus” posle. – Pokusavam da delujem uverljivo, ali nju, naravno, ne mogu da prevarim.
- Da, da, vazi… - okrece se i mase nekom ushiceno.
- Kome mases?
- Maji, tvojoj divnoj drugarici, koja ima jacu reputaciju nego sve porno dive zajedno. – Zlobno se smeje. – Rekao mi Petar da je interno zovu plantaza kondiloma, ali sam mu ja rekla da nijedna zena, ma kolika kurvetina bila, to ne zasluzuje.
- Nemoj da mi je dovlacis za sto. – Kazem rezignirano.
- Kako to mislis kada ovako razdragano trci. – Napokon dizem pogled u tom pravcu i vidim priliku u najdekoltiranijoj mogucoj haljini kako pretrcava pola sale skakutajuci na stiklama dok joj se vec izandjali silikoni u grudima, vidno pomeraju gore – dole. Hvata me mucnina. Pokazujem konobaru da dodje, ne bi li kako pozdravljanje sa Majom sto vise skratila.
- Ah draga kako izgledas! – Kresti. Ta haljina ti nevidjeno stoji. Stvarno su ti grudi napravili hiljadu puta bolje nego meni. Savrseno. – Toroce u jednom dahu.
- A ti Mia? Ja sam uvek pricala da ces ti biti svetska lepotica. Ja sam morala da piskim – Mia prevrce ocima – ali kada sam se vratila svi su brujali o vama. I bas vas trazim pogledom, ali nikako da vidim gde ste tacno. Dobro sam vas snimila.
Pokusavam da se nekako setim kako sam mogla uopste da se druzim sa ovako fizicki rudimentiranom, moralno izopacenom i mentalno iscasenom osobom i nisam nikako mogla da dozovem slike iz tog perioda u bistriju stranu uma. Cinjenica, nema uobicajenih opravdanja jer ona nikada drugacija nije bila. Ista ovakva samo u povoju, evoluitivno na nizem nivou sto se poimalo kao jos opasnije i tragicnije. Mozda zbog mladosti ili eksperimentalnog rada. Mozda i zbog nesrecne faze kada sam bila uverena da moram da budem ista kao drugi jer cu tako biti mnogo srecnija, nipostadavajuci svoj kompletan karakter ili jednostavno urodjeni sadizam je iziskivao nekog toliko inferiornog u odnosu na kulturnu revoluciju i moralnu evoluciju da sam jednostavno odabrala najnize bice u okolini sposobno da se nazove necijom drugaricom. Btw. Maja i ja osim seksa i kokaina ili njenih maratonskih ogovaranja trecih, za mene, uglavnom nepoznatih lica. O muskarcima nikada puno, s obzirom da sam je ja po tom pitanju svesrdno dezinformisala koliko sam znala i umela, bivavsi sigurna da ce ona sa zadovoljstvom preneti uvek kada ne bude stopostotno sigurna da ce zbog svog jezika snositi zestoke posledice. A bila je sigurna mnogo puta, uglavnom bez cvrstog razloga za to. Uostalom, nisam zelela da je srecem i razlozi za to su bili mnogobrojni, cvrsti i zaista nepodlozni bilo kakvim aktima doticne.
Pošalji komentar
07:14, 4/4/2006 Poslao Lady
Kao jutranji filmic, bez prekida da sam odgledala, tako si to sve verno opisala. Od srviranja, ostriga, daveza, dekoltirane drugarice do dubokog licnog osecanja prema okolini i sebi.
16:34, 4/4/2006 Poslao ela
hvala lady... lepo je znati da te neko razume
19:15, 4/4/2006 Poslao Lady
Nema na cemu, lepo si to napisala.
{ Last Page } { Page 13 of 14 } { Next Page }
|