HladnaKaoLed

6/6/2006

Profesionalni Ubica Ljudi i Emocija

Obecala sam mu jutros da vise necu izgovarati sledece: Kretenu, Jebi se, Mrzim te, Nosi se, Crkni i uobicajeno Pusi kurac. Obecala sam i sebi i njemu da cu biti dobra, da cu se truditi da atmosfera u kuci, kada je vec napolju zategnuto, bude opustena i da cu biti fina. I sebi i njemu. Ako sam ja uzrok svih frustracija i katastrofa, onda ce one prestati, danas nadam se.

 

- Srecko donesi mi belu majicu sa aplikacijama po rukavu… - dovikuje iz kupatila. Valjda vezba nove odnose i testira koliko sam poslusna.

- Evo srecko… - Ulazim u zamagljeno kupatilo. On se brije potpuno go. Ovlas me udara po guzi mokrom rukom.

- Vidis kako umes da budes dobra. – Dobacuje dok izlazim.

- Uzimam novine i sedam na sofu. Vidim Vuka na videofonu kako razgovara telefonom dok slobodnom rukom mase kruznim pokretima. Opet neka rasprava. Cuje se zvono. Pustam ga da udje. Vracam se na sofu i citam hrvatski Globus. Kolumna Tanje Torbarine, uvek me nasmeje do suza. Ovaj upada kao da ga goni jedanaest interventnih jedinica…

- Gde si lepotice? – Savija se i ljubi me u obraz. Nesto si vesela od jutros. A? Mora da mi je drug umoran.

- Vuce, da mu nisam obecala da od jutros nema ruznih reci, rekla bih ti da si kreten. Ovako, cu se samo nasmejati na tvoje gluposti. – Ne dizem pogled sa novena dok mu se obracam…

- Oooh – Smeje se. Koliko li ce trajati ovo primirje?

- Dovoljno. – Ovaj izlazi iz kupatila namontiran.

- Gde si brate. – Namiguje verovatno zbunjenom Vuku i pokazuje glavom u mom pravcu. Ignorisem. Onda nastavlja u svom maniru. – Kako ti i frizer brate, a? Teska svadja, dugotrajne posledice… - Smeje se grohotom.

- Ma jok bre, zvao sam Dekija frizera malopre, posle cu da svratim da mi malo skrati. – Vuk prolazi rukom kroz kosu kao da se pravda.

- Gde su Mita i one kurvice bugarske?

- Tu su brate svi, kod njega u kaficu, bleje…

- Dobro, dobro, da odemo brate prvo kod Savketa po ono, pa cemo posle sa njima da se vidimo. Nisam prodao jos onog zlocinca, a mali nece da da vise od sedam soma. Jedino da mu ih gurnem u dupe…

- Srecko! – upozoravam ga, - Jesmo li rekli ljubavi, da nema vise ruznih reci.

- Pa sta sam rekao? Dupe? Ti si bre luda. Nisam rekao nista tebi ljupko! – Obojica se grohotom smeju.

- Kretenu! – Vristim i bacam novine na pod.

- Sedi bre dole, jel’ sam ti rek’o da cu da te polomim kada opet pocnes. – Motam sta je najpametnije pa onda izgovaram.

- Izvini srecko, obecala sam sebi. Necu vise da se ponavljaju te scene.

- Sta je brate ovo? Siri ruke i okrece se ka Vuku. – Sta sam ja Bogu zgresio pa mi je uvalio ovog baksuza? Prepodne mrzi sve, popodne ceo svet, a uvece i sebe. – Ocigledno je “Izvini srecko” shvatio kao provokaciju.

- Necemo se posvadjati danas, necemo veruj mi. – Gledam ga i klimam glavom levo – desno.

- Necemo ljubavi. – Ljubi me  u celo. U istom trenutku mu zvoni telefon.

- Halo. – Cini mi se kao da cujem zenski glas. On se nakasljava i cisti grlo. Jasno mi je sta se desava, ali se pravim luda i glupa. To ga opusta na trenutak. Pravi nekih pet sest koraka, ne bi li se sto dalje sklonio od mene.

- Ja sam brate. A, vazi, sacekaj. – Ide ka izlaznim vratima, okrece se ka meni i Vuku i prevrce ocima. Izlazi. – Ja se smejem cinicno zbunjenom Vuku i prebacujem videofon na televizijski ekran. I slika i zvuk su odlicni. Vuk hoce da ustane, ali ga sasecam u startu.

- Samo probaj! Ubicu te.

- Koji ti je kurac. – pita, ali ga u tom trenutku prekida moj zbunjeni i nervozni muz na ekranu.

- Ma sta bre pricas. Sto puta sam ti rek’o da ne zoves u ovo vreme kada sam kuci sa njom. Ona mi je bre zena, necu da se svadjam s’njom zbog budalastina. – Vuk ustaje.

- Ajde, zvacu te posle, povedi i neku drugaricu, jesi ‘ obecala prosli put, da ces da dovedes? – Vuk istrcava do vrata. Otvara ih vrti glavom u neverici i pokazuje mu na kameru. Ovaj blene u cudu pa prekida vezu zbunjeno. Vuk mu kaze kako sam sve videla i cula i on pravi bolnu grimasu na licu pa ulazi u stan…

- Nije…

- Da rec nisi rekao!

- Srecko?!

- Da nisi zucnuo jel ti jasno?! – Suze mi se kotrljaju niz obraze.

- Napolje! Necu vise da te vidim kretencino. – Vuk sav unezveren stoji sa strane potpuno nem.

- Ma to je neka budala, ne znam kako da je odjebem ljupko, znas kad bih se video sa njom. – Prilazim mu i udaram mu najjaci samar koji mi moja snaga dozvoljava. On se smeje. Smeje se na silu. Hvata me za ruku i jedva se kontrolise da me ne udari.

- Hvala ti ljupko. Lepo sam ti se zakleo da nisam u zivotu bio sa njom. Hocu da poludim koliko me proganja.

- Idi i nemoj da se vracas. – Besnim.

- Ajmo brate! Kada je luda, ne vredi. – Okrece se ka izlazu, a Vuk mi prilazi i tapse me po ramenu.

- ‘Ajde bre, nemoj da se nerviras, veruj mi, nista nije bilo sto  posto. Kada ti kazem. On se samo drka, nije to nista. To bre svaki muskarac radi.

- Vuce, napolje iz moje kuce kazem hladno…

 …………………………………………………………………………………………………..

 

Zaka sedi na sofi i gleda kako cmizdrim. Progovara hladnim, ujednacenim glasom, kao da cita sa idiota.

- Rekla sam ti i kada si ostavljala onog kretena i udavala se za ovog da je budala i da ce ti dusu pojesti. Nisi slusala ni mene ni ni nikog, takva si. Sada pi te tvoje lekove svaki dan ili ga sutni.

- Ali…

- Nema ali! Sta? Ubice te? Vidim puno Novo groblje njegovih bivsih zena. Pusti bre te budalastine.

- Ostavljam ga, to je sto posto. Ne moze mi nista. Znas koliko je puta rekao “Ako me uhvatis, dajem ti razvod i uzmi sve”… - I dalje jecam. Zaka cokce…

- Prvo mu se najebi majke za sve sto ti je uradio i onda ga olesi. Ma zabole te. Super si riba. Pa sta, sto tesko ces da nadjes normalnog frajera? – Cuti nekoliko sekundi zamisljena pa nastavlja. – Dobro u Beogradu tesko, ali sta, napolju mozes uvek. – Uzima daljinski i pojacava vesti.

- Izjavio je premijer Srbije na danasnjoj konferenciji za novinare. U medjusobnom obracunu dve grupe beogradskih zestokih momaka, poginule su dve zasada neidentifikovane osobe, a nekoliko je ranjeno. Policija jos uvek nije dala zvanicno saopstenje, a nekoliko ulica u samom centru grada je blokirano za saobracaj... – Spikerka melje, prepoznajem njegov auto i hvata me mucnina. Odjednom mi se jako vrti. Zaka skace i trci ka kuhinji. Mrak.

 

hladnakaoled@gmail.com


15:32, 6/6/2006 7komentara Link

Pošalji komentar

15:50, 6/6/2006 Poslao Anoniman
Ako ga ti nisi ubila ja cu...


15:51, 6/6/2006 Poslao miriam
To sam bila ja. )))))))

16:38, 6/6/2006 Poslao III
cool

19:12, 6/6/2006 Poslao ffrida
dobro je

21:18, 6/6/2006 Poslao Lady
Hm...

01:51, 7/6/2006 Poslao BIBA
"Neko to, odgore, vidi sve..."

01:33, 8/6/2006 Poslao ela
@miriam> znala sam!

{ Last Page } { Page 4 of 14 } { Next Page }

About Me

Home
Moj Profil
Arhiva
Prijatelji
Foto Album

Linkovi

ovde svratite

Kategorije


Zadnje napisano

Milano comeback
I Frojdu bi bilo tesko...
Prijatelj je prijatelju najveci neprijatelj
Profesionalni Ubica Ljudi i Emocija
Da li je teze ostaviti ili biti ostavljen?

Prijatelji