Exit Festival 6-9.07.2006
29/4/2006
Morrissey
MAIN STAGE

morrissey01.jpg

Steven Patrick Morrissey, jedan od najuticajnijih rok poeta osamdesetih godina prošlog veka, rođen je u Mančesteru, u matrijarhalnoj i umetnički nastrojenoj irskoj porodici, što je imalo znatnog uticaja na njegov karakter i kontroverznu sudbinu. Pop bend The Smiths, koji je dugo predvodio, bio je centar verovatno najjačag kulta obožavanja u post-pank eri, podjednako popularan i cenjen s obe strane Atlantika, a raspad nakon sukoba unutar kreativnog tandema Morrisseya i gitariste Johnny Mara nikada nije do kraja prežaljen. Osim izuzetnog plesnog potencijala i muzikalnosti, što su i ostale glavne odlike znamenite mančesterske scene, bend je demonstrirao zavidnu dubinu razmišljanja baveći se temama poput nasilja, prostitucije, rasizma i narkomanije, ali i odsustvom ljubavi, samoćom, depresijama itd. Posebna misterija uvek se plela oko Morrisseya, za koga se dugo (možda i do danas) verovalo da je gej, jer se otvoreno divio upravo takvim ikonama, Oscaru Wildeu i Jamesu Deanu, ali i uporno odbijao da kaže bilo šta na tu temu. Tek je prilikom jedne TV ispovesti "priznao" višegodišnji celibat i odsustvo bilo kakvog interesovanja za mišljenje javnosti o svemu, što je postojeće kontroverze samo produbilo.

morrissey02.jpg

Nakon osamostaljenja preselio se u Los Anđeles, a muziku obogatio uticajima mjuzikhola četrdesetih, rokabilija pedesetih i glama sedamdesetih, što je album "Vauxhall and I" iz 1994. učinilo uspešnijim od svih prethodnih sa bendom ili solo. Nastavio je i sa ispadima u javnosti, pa je sebi dozvolio luksuz da ponižava svog velikog obožavaoca Davida Bowiea, a pojavile su se i određene nedoumice oko njegovih rasističkih predrasuda. Provokativni pop genije se nakon sedmogodišnjeg odsustva vratio na top-liste 2004. godine bestselerom "You Are The Quarry" i do sada najprodavanijim singlom "Irish Blood, English Heart". Trijumfalna svetska turneja koja je usledila zabeležena je na prošlogodišnjem izdanju, "Live At Earls Court", sa snimcima nastupa u Londonu, Birmingemu, Brajtonu, Glazgovu i Dablinu, i predstavlja pravu sofisticiranu urbanu zabavu za izvođače na sceni i raspevanu masu ispred nje, uključujući i najpoznatiju numeru koju je ikada otpevao "Bigmouth Strikes Again". Novi Morrisseyev album "Ringleader of the Tormentors" će se u prodaji pojaviti 3. aprila.

morrissey03.jpg

Promotivna turneja je u toku, očekujemo ga i u Novom Sadu u dogovorenom terminu.

www.morrisseymusic.com
26/4/2006
The Cult
MAIN STAGE

the_cult05.jpg

Malo je bendova koji su na ovim prostorima bili popularni kao The Cult. Darkerski pseudo-misticizam, jednostavna tri akorda u AC/DC kranč stilu, aranžmanska rešenja u najsvetlijoj Led Zeppelin tradiciji i očigledna opčinjenost likom i delom Jima Morrisona, bili su dobitna kombinacija koja je bendu obezbedila status u skladu sa imenom, na Balkanu, kao i širom sveta.

Priču o legendarnom bendu pokrenuo je Ian Astbury, kada je početkom osamdesetih formirao Southern Death Cult. Gotik-rok je tada lako osvajao nove pristalice, pa je bend već na petom koncert u karijeri gledalo preko 2000 fanova. Vrlo brzo su objavili i prvi singl i otišli na turneju kao predgrupa najznačajnijem sastavu tog trenutka Bauhaus. Nakon iznenadnog razlaza, Astbury je okupio novu ekipu u kojoj se zadesio i bivši Morrisseyev gitarista Billy Duffy. Naziv benda su skratili u prihvatljivije Death Cult, ali ih ni to nije zadovoljilo, jer je prva reč nedvojbeno asocirala na gotik i post-pank, a oni su već uveliko zakoračili u hard-rok i hipi psihodeliju. Debi album "Dreamtime" objavljen je u jesen 1984. da bi već u proleće hit singl "She Sells Sanctuary" najavio velike uspehe koji su usledili. Tokom snimanja drugog albuma "Love" basista Jamie Stewart je dobio pravog partnera u bubnjaru Lesu Warneru, a čak četiri numere sa ploče postale su hit na ostrvu.

the_cult08.jpg

Kako, međutim, pravog uspeha nema bez osvajanja Amerike, za naredno snimanje je u pomoć pozvan producentski mag Rick Rubin. "Electric" je zazvučao snažnije i rokerskije, imidž je doveden do savršenstva, pa je hit-singl "Love Removal Machine" bila zicer-karta za let preko okeana. Warnera je u međuvremenu zamenio Matt Sorum, ali je zato naredni album "Sonic Temple", snimljen u Americi, bio siguran korak ka definitivnoj svetskoj slavi, ogromnim tiražima i nastupima sa Metallicom, Aerosmithom i Motley Crue. Ali, kako u rokenrolu, kao i u životu, nakon visokog leta sledi neminovan pad, i u The Cult su usledile personalne promene, razmirice i kreativna kriza. Albumi "Ceremoni" iz 1991. i "The Cult" tri godine kasnije nisu toliko razočarali fanove, koliko kritičare i sam liderski dvojac Astbury/ Duffy, koji se 1995. i definitivno razišao. Gitarista je nakon toga gotovo nestao sa scene, dok je frontmen neko vreme predvodio Holy Barbarians, da bi na kraju ostvario i verovatno svoju najveću želju - Ray Manzarek i Robby Krieger su ga pozvali da u obnovljenim The Doors zameni Jima Morrisona.

the_cult07.jpg

Vest da se u ove godine u prodaji pojavio šestostruki boks-set grupe nikoga nije začudila, sve dok nije odjeknula i sledaća bomba: The Cult su se ponovo okupili i 1. marta odradili prvi gig u San Francisku. Nakon američke turneje na kojoj će svirati isključivo najveće hitove, uslediće selidba u Evropu, gde će, između ostalog, nastupiti i na festivalu Exit 06.

www.the-cult.com
www.cultcentral.com
26/4/2006
Franz Ferdinand
MAIN STAGE
franz_ferdinand_04.gif

Najpopularniji britanski i vodeći svetski indi-rok sastav današnjice Franz Ferdinand je već na samom početku karijere obezbedio mesto u istoriji svetske pop-scene kao bend sa najbržim usponom, budući da je između osnivanja 2001. i prvog većeg uspeha, maksi-singla "Darts of Pleasure" proteklo tek dve godine. Početkom milenijuma pod okriljem Škole umetnosti u Glazgovu, sreli su se gitarista Alex Kapranos, basista Robert Hardy, bubnjar Paul Thomson i multiinstrumentalista klasičnog obrazovanja Nicholas McCarthy.
Na zajednički rad ih je pokrenula ideja da naprave muziku kojaće se dopasti devojkama i naterati ih da plešu, pa su počeli sa probama u McCarthyjevoj kući. S obzirom da su stvarali pod uticajem umetničkih bendova novotalasne epohe krajem sedamdesetih, mračnih i nekomunikativnih "Joy Division" i inovativnih "Gang of Four", prava je enigma kako su u svojim namerama i uspeli, možda jednim delom i zahvaljujući primarnoj zamisli da zvuče kao Donna Summer ili Prince.

Glazgovske umetnice su njihovu muziku doživele kao savršeni soundtrack za performanse u mestu zvanom "Chateau" (na francuskom - zamak), okupljalištu mladih artista po ugledu na Vorholovu "Fabriku". Kada je policija zatvorila klub u kome je dekadencija očigledeno prelazila granice dozvoljenog, četvorka se zaputila u London, gde su nastupali kao predgrupa nešto poznatijim vršnjacima "Hot Hot Heat" i "Interpol", koji su im već posle nekoliko zajedničkih svirki gledali u leđa i polako nestajali u oblaku prašine. Ferdinandi su dodali gas i na prečac osvojili publiku ne samo na ostrvu, već i širom kontinenta, na festivalima.

franz-ferdinand-02_1.jpg

Nezavisna etiketa "Domino" objavila je početkom 2004. album nazvan imenom benda koje je, kako su objasnili u jednom intervjuu, odabrano prema imenu trkačkog konja The Archduke Ferdinanda, koji je verovatno dobio ime prema austrougarskom prestolonasledniku ubijenom u Sarajevu 1914. Tako su sve prosrpske kontrovere i političke konotacije vezane za pokret Mladobosanaca i Gavrila Principa pale u vodu, a album je debitovao na 3. mestu britanske top-liste, dok ga je samo za američko tržište objavio moćniji Epic Records. Uspehu benda znatno je doprineo singl "The Dark Of The Matinee" sa pulsirajućom disko bas deonicom i reskom stakato gitarom, koji je postao mega hit na radio stanicama i u klubovima. Spot za istu numeru sa originalnom fotografijom u specifičnom sivo-zelenom koloritu izdvojio ih je od kompletne svetske produkcije i ukazao na veliki umetnički potencijal, što su u međuvremenu i opravdali narednim hit-singlovima "Take Me Out", "Michael" i "This Fire".

Nakon godine provedene na turnejama, 2005. su većim delom potrošili na studijski rad da bi u oktobru objavili drugi album "You Could Have It So Much Better". Nastavak priče sadrži uobičajene brit-pop teme poput svakodnevice, politike, vremenske prognoze, divljenja rok-dinosaurusima i, naravno, ljubavi, u prepoznatljivom pank-pop-psiho-disko fazonu kojim su svet bacili na kolena.

franz_ferdinand_03.gif
26/4/2006
Billy Idol
MAIN STAGE
billy_idol_04.jpg

Samoproklamovan kao predmet masovnog obožavanja, Billy Idol je zaista bio velika zvezda osamdesetih godina, koje rokerski nastrojena publika uglavnom pamti po njegovim brojnim hitovima u popaljivom gitarskom stilu na granici između panka i ušminkanog uličnog roka. Devedesetih je gotovo potpuno nestao sa scene, a sada se, nakon dugih 12 godina diskografske apstinencije, vratio u velikom stilu. Rođen 1955. u Midleseksu pod punim imenom William Michael Albert Broad, Idol je na početku pank-invazije osnovao bend Generation X sa kojim je snimio tri albuma, pre nego što je spakovao kofere i otplovio u novi život preko okeana. U Njujorku se susreo sa gitaristom posebnog stila i sličnih umetničkih pretenzija Steveom Stevensom. Istorija se zatim sama pisala, a već prvi hit-singlovi "Dancing With Myself" i "White Wedding", uz pomoć MTV-a, izbacili su Billya u prvi plan. Vešt i snalažljiv u ophođenju sa medijima, ali pre svega izuzetno harizmatičan i atraktivan na sceni, na prečac je osvojio Ameriku, a drugim albumom i singlovima "Eyes Without a Face", "Flesh for Fantasy" i "Rebel Yell" i čitav svet.

billy_idol_03.jpg

Do kraja decenije objavio je još dva multiplatinasta albuma, ali i ostao bez Stivensove podrške u vidu prepoznatljivo popaljivih i masnih rifova i kratkih melodičnih solo-pasaža uz obilnu upotrebu distorzije i tremola. Problemi su kulminirali tokom snimanja albuma "Charmed Life", kada je u saobraćajnoj nesreci sa motociklom umalo ostao bez noge, pa je u spotu za obradu Morissonovog klasika "LA Woman" onako šarmantno i bez problema odglumio elegantnog sredovečnog gospopdina sa štapom. Nakon manje uspešnog albuma "Cyberpunk" i turneje sa Bon Jovi, utehu od depresije bezuspešno je potražio u carstvu opijata. U najtežim trenucima karijere ipak se pojavio na velikom platnu, u filmu "Doors" Olivera Stonea i u ulozi samog sebe u "The Wedding Singer" Adama Sandlera. Treći milenijum je otvorio briljantnom kompilacijom hitova, a zatim i dočekao povratak "bludnog sina" Stevensa sa kojim je odmah uradio i unplugged za emisiju Storytellers kanala VH-1. Prošle godine je konačno objavio i najnoviji studijski albun "Devil's Playground", tipičnu ploču za staru pankersku kuku koja je prešla pedesetu i odlučno lupila šakom o sto u stilu - rano je za kraj.

www.billyidol.com
26/4/2006
The Cardigans
MAIN STAGE

cardigans03.jpg

Legitimni nastavljači nadaleko čuvene švedske pop-tradicije i bendova poput ABBA ili Roxete, The Cardigans su otišli korak dalje od slavnih prethodnika i laku zabavu namenjenu prvenstveno mlađim populacijama približili umetnosti ili barem njenom subkulturnom obliku. Petoro tinejdžera zaljubljenih u hevi metal, basista Magnus Sveningson, bubnjar Bengt Lagerberg, klavijaturista Lars Olof Johanson, gitarista Peter Svenson i pevačica Nina Person, okupili su se 1992. u Jonkopingu kako bi zajedničke sklonosti istražili i, ako je moguće, ovaplotili.

Velikim ambicijama nikako nije pogodovala mala i konzervativna sredina rodnog mesta sa čak 52 hrišććanske bogomolje, koje nikako nije moglo biti rokerska Meka. Zato je usledila kolektivna selidba u daleko veći i urbaniji Malme, koji je mladim muzičarima nudio kakvu-takvu šansu za uspeh. Nakon kratkog nezavisnog perioda i mnooogo svirki, Cardigans su došli do ugovora sa velikom kućom što im je omogućilo da iz godine u godinu svakim novim albumom sve više napreduju i stiču čvrste pozicije u muzičkoj industriji. Nakon albuma "Emmerdale" i "Life", 1996. je usledio i slavodobitnički "Firs Band on the Moon", koji je zahvaljujući mega-hitu "Lovefool" iz soundtrecka za Lurmanovu filmovanu verziju Šekspirovog klasika "Romeo i Julija", ostvario tiraž od čak 2 miliona prodatih kopija.

cardigans02.jpg

Čvrsto definisan originalni saund zasnovan na mejnstrim elementima pop-produkcije, pun zarazne melodičnosti i pozitivne plesne ritmike, učinio je švedske jangstere popularnima u svetskim razmerama. U godinama koje su usledile Cardigans su koncertirali po čitavom svetu, ali i gostovali u popularnim radio i TV programima kao što su "David Letterman Show" i "Beverly Hills 90210". Zahvaljujući talentu, ali i dobrom snalaženju u mutnim vodama, bend je i danas prisutan u samom vrhu aktuelne svetske pop-rok scene, mada su sa naredna dva albuma "Gran Turismo" i "Long Gone Before Daylight" izbacili samo jedan klasičan MTV hit, ali kakav, ekstra zaraznu i popaljivu "For What It's Worth".

Nakon prošlogodišnjeg izdanja "Super Extra Gravity" i definitivno je jasno da je bend izuzetno jak u ličnom izrazu i konceptualnom poimanju albuma kao zasebnih umetničkih celina, pa ih je i poslovično škrta na komplimentima ostvrvska rok-kritika častila epitetom u stilu "sreli se Fleetwod Mac i Velvet Underground", što se zaista ne može nazvati lošim. Naprotiv.    

http://www.cardigans.com