<?xml version="1.0" encoding="windows-1250"?>
<rss version="2.0">
<channel>
<title>Exit 2006</title>
<description>Exit Festival 6-9.07.2006</description>
<link>https://www.blogoye.me/exit/</link>
<language>sr</language>
<lastBuildDate>Sat, 18 Jul 2026 20:09:37 +0200</lastBuildDate>
<generator>BlogOye!</generator>

    <item>
    <title>Bolje da nosim kratku kosu</title>
    <description>&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;&lt;img src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/06NEWS/patka.jpg&quot; alt=&quot;patka.jpg&quot; title=&quot;patka.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Čonta
je opet u Novom Sadu. Ovoga puta, legendarni frontmen Pekrinške patke
razlog za svoj redovni letnji dolazak u rodni grad nije imao samo u
obilasku prijatelja i rodbine, već i zbog onoga što su mnogobrojni
poklonici najvećeg novosadskog punk benda čekali tolike godine –
izlaska prvog oficijelnog CD-a sa oba studijska albuma Pekinške patke.
Album, koji je objavila izdavačka kuća Multimedia records, uz dozvolu
nekadašnjeg Jugotona (a sada Croatia recordsa), sadrži i singl ťBila je
tako lijepa/Buba rumbaŤ i prvi put je zvanično promovisan na nedeljnoj
Exitovoj konfrerenciji za novinare.
I pored velikog zadovoljstva što
fanovima konačno mogu da ponude originalne snimke, umesto zlosrećnih
piratskih kompilacija, Čonta i Sreta su bili izričiti u tvrdnjama da
nikavog ponovnog okupljanja Patke neće biti. ťJedva čekam da nas pozove
neki menadžer ili da neko ponudi da se ovaj album licencno objavi u
inostranstvu, pa da im opet, kao i uvek u karijeri, kažemo – NEŤ, rekao
je na konferenciji Sreta Kovačević, gitarista Pekinške Patke. Osim
digitalno remasterizovanih i veoma kvalitetnih snimaka, disk donosi i
priču o karijeri i značaju prve srpske punk grupe, koju je napisao
poznati novosadski rok novinar Bogica Mijatović. Uz nedavno
objavljivanje ťNovosadske punk verzijeŤ (SKC Novi Sad 2006.), izlazak
ovog albuma potpuno zaokružuje priču o istoriji punka u Novom Sadu (pa
i mnogo šire), ali možda i posluži kao inspiraciju nekim novim klincima
da uključe gitare i mikrofone, i pokažu da punk definitvno nije mrtav.

&lt;/div&gt;</description>
    <pubDate>Mon, 10 Jul 2006 16:05:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/exit/3036/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Performeri iz prodavnice ljubimaca</title>
    <description>&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;img src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/06NEWS/psb2.jpg&quot; alt=&quot;psb2.jpg&quot; title=&quot;psb2.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Malo ko je očekivao ono što se dogodilo na Main stejdžu u udarnom terminu
poslednje večeri, jer se o Pet Shop Boys live konceptu inače kod nas malo zna.
Legendarni pop dvojac je ipak imao dobru podršku ispred bine, sasvim solidnu
čak i u odnosu na neka ovde popularnija imena, uz iskazano odavno zasluženo i
duboko poštovanje.&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;

Neil Tennant i Chris Lowe su prikazali retko viđen šou u stilu performansa
kojim na aktuelnoj evropskoj turneji promovišu album &quot;Fundamental&quot;.
Stoga je i najveći broj odsviranih pesama bio svežijeg datuma, nažalost
nedovoljno poznatih širim narodnim masama, za razliku od ostatka prebogatog
opusa koji se na Exitu čuo tek u naznakama. Ipak, ne mali broj istinskih fanova,
upotpunjen pozamašnom delegacijom iz zemalja EU, nije krio oduševljenje već na
prve taktove &quot;Psyhological&quot;, &quot;The Sodom &amp;amp; Gomorrah
Show&quot;, još uvek aktuelnog singla &quot;I'm With Stupid&quot; i
najmelodičnijeg napeva na čitavom albumu - &quot;Integral&quot;. Mnogo lokalnih
obožavalaca zvuka i stila osamdesetih, koji su došli na ovo u svakom pogledu
ekstra veče samo da bi se uz nekoliko hitova iz mladosti opustili i podsetili
junačkog vojevanja od pre dvadesetak godina, takođe nisu otišli nezadovoljeni
nakon &quot;Go West&quot;, &quot;It's
a Sin&quot;, Always on My Mind&quot; i &quot;Where the Streets Have No Name &quot;.
Pored Lowa, kao i uvek u duksu i kapici za klavijaturama, i Tennanta prvo sa
cilindrom, pa stetsonom, zatim i u generalskoj odori, u performasu je
učestvovala i kompletna plesna, a na momente i ritam sekcija. Aktivno učešće ima
i jednostavna, ali neverovatno moćna kombinacija scenografije i svetla uz
nezaobilazne video projekcije na momente vrlo dirljivih prizora poput pogrebne
povorke princeze Dajane. Sve to na momente je oduzimalo dah i izazivalo
nevericu, uz neprestalnu igru, a posebno zadovoljstvo i osećaj potpune slobode doživeo
je onaj deo auditorijuma koji uz sve ostalo i razume skrivene poruke u Pet Shop
Boys stihovima. Ovaj koncert je, uz nastupe svih ostalih velikih zvezada koje su nas u
prethodna četiri dana počastile svojim prisustvom, izuzetno značajan za dalji
napredak i razvoj pop i rok scene u Srbiji, jer je svakome ko je prisustvovao
nekom od tih momenata granica ukusa, mašte, apetita, samopouzdanja i poimanja
moći koju pop kultura suštinski ima, sada na znatno višem nivou.

&lt;/div&gt;</description>
    <pubDate>Mon, 10 Jul 2006 16:02:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/exit/3035/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Razigrane elektro pop feministkinje</title>
    <description>&lt;div&gt;&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;img src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/06NEWS/chicksonspeed2.jpg&quot; alt=&quot;chicksonspeed2.jpg&quot; title=&quot;chicksonspeed2.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Bend
koji je nastao kao radionica australijske, nemačke i američke,
tačnije njujorške kreativnosti, oličen u sastavu Chick on Speed 

predstavio
nam se poslednje večeri Festivala na Main Stage-u. S
nestrpljenjem i s dikensonovskim očekivanjima oštrili smo se za scensko
uprizorenje naslova: “Smash metal”, “Euro Trash Girl”, “Mind your own Business”
i “Glamour girl” koje je toliko zaintrigiralo i čuvene Peperse, toliko da su njihove
performerke pozvali
kao predgrupu na jedan deo svoje urnebesne turneje… Originalnost
i kreativnost po kojima su postale poznate diljem sveta i moćna muzička potka u
kojoj su uživali posetioci Main Stage-a nastale su u susretu tri različite
kulture.

Jezgro
benda, naime, nastalo je na bavarskoj Akademiji lepih nauka i čine ga tri
zanimljive multimedijalne umetnice: Njujorčanka Melissa Logan, Australijanka Alex
Leslie i Nemica Kiki Moors koje su u svoju muziku uplele sve moguće i nemoguće
umetnosti, od grafičkog dizajna, mode, slikarstva, do pozorišta, filma i još
koječega. Razigrane
feministkinje tokom prvog dela svog nastupa stigle su da prozovu i zgođušno
obezbeđenje, aludirajući pri tom na silne pločice i mišice koje su ih, izgleda
na njihovo žaljenje, negde iz donjeg rakursa čuvale od najljućih obožavatelja. A
oni, obožavatelji razdragano su đuskali, najviše uz dva megahita Chicksa - “I
wanna play guitar” i “I wanna bite ya”.

Između
pesama članice grupe su nas uredno obavestile i gde su prethodnih dana bile,
kao i kuda narednih nameravaju da idu. Big deal, i mi ćemo uskoro lakše
putovati, bar tako nam je pre neki dan obećao Oli Ren!&lt;br&gt;&lt;br&gt;

&lt;/div&gt;&lt;/div&gt;</description>
    <pubDate>Mon, 10 Jul 2006 16:01:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/exit/3034/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Billy, Idolu naš!</title>
    <description>&lt;div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;&lt;img title=&quot;idol.jpg&quot; alt=&quot;idol.jpg&quot; src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/06NEWS/idol.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Nemoguće
je tačno proceniti, ali se možemo složiti da je Billy Idol najveća
zvezda EXIT-a 06, barem do sada, i na osnovu doživljenog na Main
stejdžu. Jednostavno čovek ima najveći broj hitova, što isplivava kada
su svi gosti više nego ubedljivi (Morrissey, Cult, F.F.). I drugo - on
je Billy fuckin Idol. Velika je to zverka: Englez u Kaliforniji, sa lokalnim muzičarima
ekstra klase pravi pankersku zabavu na američki šou-biz način i
neosporno osvaja sva srca, i stara i nova, opet i ponovo. Kako mu i
odoleti? Preplanuli, nabildovani pedesetogodišnjak sa autfitom
izblajhanog Sida i pozom Kralja rokenrola, peva o ljubavi, čežnji,
snovima, podiže i dira u najtanju strunu. Kad već pominjemo žice, uz
Billyja je vaskrsao i Steve Stevens, natapiran i naoštren, sposoban da
ponovo stane uz sabrata (kako li su i živeli razdvojeno), virtuoz kakav
se na Tvrđavi odavno nije pojavio, možda i nikad nakon Janike.
Prebogata L.A. škola iznedrila je mnoge vrhunske majstore kulta
šestožičane boginje, ali trenutno najbolji dolazi iz Njujorka i širi
zarazu istinskog obožavanja. Za uzvrat, dobili smo sve dobro poznate
rifove i teme, i sve best off momente koje volimo i znamo napamet, pa
je i zabava bila stoprocentna. A najviše je u svemu uživao sam Idol,
što mu i pripada, jer živi život kakav svi želimo, na lovorikama
zaslužene slave i uspeha, okružen lepoticama i bodigardom. A šta je svirao? Sve hit do hita: &quot;Dancin With Myself&quot;, &quot;Money Money&quot;,
&quot;White Wedding&quot;, &quot;Flash for Fantasy&quot;, &quot;Sweet 16&quot;, &quot;Eywes Without a
Face&quot;, &quot;Hot in the City&quot;, &quot;Summertime&quot; kao bonus poklon za leto i lepe
sugrađanke, zatim nekoliko novijih pesama, na bis &quot;novu himnu Srbije&quot; -
&quot;Rebel Yell&quot; i &quot;LA Woman&quot; kao jagodu na šlag.&lt;br&gt;&lt;br&gt;

&lt;/div&gt;&lt;/div&gt;</description>
    <pubDate>Sun, 09 Jul 2006 16:41:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/exit/3009/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>H I M - Tinejdžerski delirijum pred idolom</title>
    <description>&lt;div&gt;&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;img title=&quot;him.jpg&quot; alt=&quot;him.jpg&quot; src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/06NEWS/him.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Devojčice
u dreskodiranoj odeći, devojčice u transu, devojčice sa suzama koje se
kotrljaju niz lice, devojčice u histeriji, devojčice na nosilima,
devojčice u nesvesti... Masovno... Da čovek ne poveruje... His
Infernal Majesty – HIM - stigli su i kod nas, baš na vreme, da bace u
totalni delirijum gomilu ozarenih tinejdžerki a i pokojeg tinejdžera
koji su pristigli u pratnji svojih nežnijih polovina. Delirijum je,
naravno, izazavao pevač grupe Ville Valo koji, sudeći po stajlingu
(prevashodno vunenoj kapi) ima problema sa kostima ali i sa
nekvalitetnim krejonom za oči. &lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Finci koji su karijeru započeli kao Black Sabbath cover band,
predvođeni pevačem koji tripuje da je nešto između Jima Morissona i
Michal Hutchenca, da bi nam prezentovali svoju dark storiju doneli su
sa sobom i lustere u gotik stilu a nije izostao i sad već nezaobilazni
hertagram. Fanovi su im zahvalili horskim pevanjem a totalni potop bio
je na pesmu „Wicked game“... Trans koji je tog trena nastao možda bi se
najbliže mogao opisati kao emotivni cunami, dok su oni kojima do tada
nije bilo jasno zašto su na Eurosongu pobedili „sofisticirani“ Finci,
sada postalo sasvim jasno. I dok su momci oko Villa uistinu prašili to što misle da je za prašiti,
oni koji nisu njihovi fanovi i koji su sasvim nehotice nabasali na
HIM-ov koncert, nisu bili sigurni da li je to možda na Exit skoknuo
upravo taj, pobednički bend ovogodišnjeg Eurosonga. S fenomenološke tačke gledišta bilo je zanimljivo primetiti kako su na
HIM-u u publici blistali telefoni i kamerice, kao obavezan rekvizit
praćenja koncerta i memorisanja nezaboravnih momenata u elektronsko
pamćenje ali i kao dežurno smetalo u istinskom uživanju u koncertu, dok
su oni koji su se nešto kasnije otkinuli na – da ne poveruješ kako
čovek izgleda, svira, peva i skače - Idola, na nežne numere poput
„Sweet 16“ palili upaljače.

&lt;/div&gt;&lt;/div&gt;</description>
    <pubDate>Sun, 09 Jul 2006 16:36:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/exit/3008/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Massimovo sentimetalno veče</title>
    <description>&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;&lt;img src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/06NEWS/massimo.jpg&quot; alt=&quot;massimo.jpg&quot; title=&quot;massimo.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Dendijevski
elegantan, sa repićem do pola leđa, laganog scenskog pokreta i u
pratnji akustične i električne gitare, klavijatura i ritam sekcije,
zagrebački „Glas“ Massimo Savić priredio je publici na Fusion stejdžu
Exita 06 još jedno sentimetalno veče za nezaborav. Još jedno, jer posle
definitivnog otopljavanja dobrosusedskih odnosa Srbije i Hrvatske na
ovim prostorima nastupa sve češće. Ipak, julska gostovanja na
Petrovaradinskoj tvrđavi smatra posebno bitnim, pa im i pristupa sa
posebnom dozom sentimenta, što se, naravno, najbolje osetiti u prvim
redovima ispred bine. Potpuno probuđen, rehabilitovan i aktivniji nego godinama u nazad,
nekadašnji pevač novotalasne grupe Dorian Gray proživljava drugu
mladost zahvaljujući albumima sa obradama nekih svojih nezaboravnih
starih hitova, kao i kompozicija drugih popularnih autora svebalkanskih
prostora. I ovom prilikom smenjivali su se dobro poznati momenti
zajedničke SFRJ istorije, „Gracija“, „Sve je to zbog lošeg vina“,
„Pristao sam biću sve što hoćeš“, „Samo za tvoje oči“, „Sjaj u tami“,
„Stine“ i štošta drugo od autora kao što su Goran Bregović, Arsen
Dedić, Davorin Popović, Džoni Štulić i drugi. Možda za nijansu sporijeg
tempa od očekivanog, koncert je toplu julsku noć na centralnom platou
Tvrđave ipak učinio nezaboravnom za brojne obožavaoce nesumnjive
vokalne veličine, među kojima su, sasvim očekivano, dominirale
pripadnice lepšeg pola.&lt;br&gt;

&lt;/div&gt;</description>
    <pubDate>Sat, 08 Jul 2006 17:54:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/exit/2971/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Prijatelj s juga</title>
    <description>&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;&lt;img title=&quot;vlatko.jpg&quot; alt=&quot;vlatko.jpg&quot; src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/06NEWS/vlatko.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;„
E da imam, to što nemam...“, orilo se šancem sa skrivenim pogledom na
Novi Sad, takozvanim Renault World Music stejdžom, ovosezonskim
blagotovrnim otkrićem Exita. Vlatko Stefanovski je ponovo bio tu, da
nas opije svojom magijom na šest (dobrano naelektrisanih) žica i
ritmovima u koje se čovek tako lako zabroji (jen-dva-tri, jen-dva,
jen-dva itd). Godinama u nazad se zna: ovaj ili onaj dolazi, neko drugi
možda i ne, ali prijatelj sa juga mora stići. I virtuozni muzičar dobro
zna da ga na obroncima Fruške gore čeka društvance uvek raspoloženo za
malo tradicije, malo gitarskih čarolija, mnooogo Makedonije i
nezaobilazno posluženje – Leb i sol. &lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;

Trio svirka, koju slušamo (i gledamo) već decenijama, zahteva izuzetan
talenat, usviranost i nadahnuće, pa se svestan toga Vlatko retko
odlučuje za promenu tima koji dobija. Za ovu priliku je tek drugu
prateću postavu od kada nastupa solo pojačao vrsnim kavalistom iz
susedne Bugarske Teodosi Spasovim. Čudan je to instrument, drveno topao
i orijentalno egzotičan, taman toliko da se savršeno stopi uz blago
distorzirani milozvuk Vlatkove crvene lepotice. Sve ostalo je klasika,
sa akcentom na izuzetan autorski i sakupljački rad demonstriran na
albumu „Vlatko Stefanovski trio“ i poneki dobro poznati refren.
„Jen-dva-tri, jen-dva, jen-dva, jen-dva-tri, jen-dva, jen-dva“, i tako
dalje, do kasno u noć.  

&lt;/div&gt;</description>
    <pubDate>Sat, 08 Jul 2006 17:53:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/exit/2970/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Exit je koncentrat Srbije koju ja volim</title>
    <description>&lt;br&gt;&lt;img title=&quot;teofil.jpg&quot; alt=&quot;teofil.jpg&quot; src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/06NEWS/teofil.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;br&gt;Teofil Pančić, novinar lista „Vreme“&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Exit
je za mene u emotivnom, muzičkom i političkom smislu gotovo jedno. To
je za mene neka vrsta oduška ali u najplemenitijem smislu te reči. Ne
neka vrsta divljanja, već opuštanje i odmaranje od one Srbije koja nije
baš sjajna.. Sve najbolje što je u njoj, najpozitivnije, to je Exit.
Onako kako ja zamišljam zemlju u kojoj bi voleo da živim, ta zemlja bi
se sastojala od onakvih ljudi koje srećem ovde na Exitu.
Voleo bih da mi se život sastoji od svakog Exitovog stejdža pomalo:
malo Main, malo regge, malo jazz, malo blues... Ne bih voleo da zvuči
kao neka fraza, ili kao neko ulagivanje, ali tih četiri - pet dana, to
je kao da si otišao negde drugde a zapravo si sve vreme tu. Što se prethodnih Exita i mojih favorita tiče, to je definitivno bio
prošlogodišnji nastup Iana Brauna, pošto sam veliki obožavalac - njegov
i grupe Stone Roses – to je nešto što je obeležilo deo moje ranije
mladosti. Bio sam potpuno odlepljen, ljudi koji su bili oko mene u čudu
su me gledali jer sam se bio skroz otkačio... Potpuno božanstveno mi je
bilo a posle je pala ona čuvena kišurina koja nas je dodatno
razvalila... Sve to mi je ostalo u vrlo jakom sećanju...  Rado se sećam
i nastupa Triky-ja. Znao sam da je genije ali dok ga nisam čuo uživo...
Nisam znao da je toliki genije... Sinoć sam zakasnio na Cardiganse, stigao sam da odgledam Franca
Ferdinanda i The Cult. Franc Ferdinand je bio fenomenalan, oni su momci
na vrhuncu karijere, u naponu snage, posle dva mega uspešna albuma, za
očekivati je bilo da budu odlični. A i stigli su na vreme na Exit, u
pravom trenutku a ne s nekim zakašnjenjem kao neke ocvale zvezde... To
je bio veličanstven koncert i onda dođe The Cult i ti misliš, ma to sam
sve čuo, jebeš to, međutim, moram da priznam da je The Cult bio
zastrašujuće dobar. To je onaj bazični, elementarni, suvi rokenrol u
najčistijem stanju, to je ono zbog čega se, kad čuješ onu jebenu
gitaru, smrzneš, prođe te nešto od glave do pete, prostruji ti nešto
celim telom. Sat i po stojiš i ne možeš da veruješ. Stajali smo u prvim
redovima, neko moje društvo i ja, i bili smo potpuno šokirani. Večeras
čekam Morrissey-a, a do kraja Exita, od ovih hedlajnera, sigurno neću
propustiti Pet Shop Boys-e, mada oni nisu neki moj afinitet ali u tome
što rade, perfektni su i zato ću ih svakako slušati. Naravno, neću
propustiti i neke odlične bendove na ovim nekim manjim stejdževima.

&lt;/div&gt;</description>
    <pubDate>Sat, 08 Jul 2006 17:52:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/exit/2969/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Riječke pičke, al kakve!!!</title>
    <description>&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;&lt;img title=&quot;LET3.jpg&quot; alt=&quot;LET3.jpg&quot; src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/06NEWS/LET3.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;div align=&quot;justify&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Možda je Steven
Patrick Morrissey i bio glavna vedeta drugog dana Exita 06, ali ono što su u
vreme finala njegovog nastupa na Fusion Stage-u napravili momci iz riječkog
sastava Let 3 bilo je t-o-t-a-l-n-o „Bombardiranje Srbije i Čačka“! I šteta je samo
što još nije potrajalo!

Modno osvešćena
petorka iz Istre - Faf, Husta, Baljak, Knki, Prlja i Mrle koji u Novom Sadu
uživaju ugled kultnog benda, sa svojim parateatralnim muzičkim performansom
trebalo bi da se propisuju kao obavezna vaspitna mera svim - i ne samo u
muzičkom smislu - u pogrešne vode zalutalim ovčima u Srbiji.

&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;

&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;One koji su mislili
da posle skidanja krpica (nije izostalo ni ovoga puta) sa mesta koja bi se
mogla označiti kao ponos muškog roda i pokazivanja onoga što treba pokazati
svima onima koji misle da se mogu zajebavati s nama kako im padne na pamet, Istrijani
su i te kako iznenadili, pre svega nadasve energičnim, stampedo nastupom. Bilo
je to autentično, sočno i lucidno seciranje vaskolike ljudske gluposti u koje
su, na potpuno šlagerski način, ukomponovani urnebesni folklorni i parafolklorni
elementi sestrinske im Srbije...&amp;nbsp; 

Najautentičniji
primer tog nespojivog spoja je kompozicija „Dijete u vremenu“ sa recentnog
albuma „Bombardiranje Srbije i Čačka“ koja je obrada jednog neviđeno
lumperaškog, tomazdravkovićevskog kafanskog hita i to iz nakonponoćne komatozne
faze... 

Ipak, apsolutni delirijum u publici, posebno među njihovim novosadskim
kolegama koje su ovaj koncert pohodili u velikom broju, izazvao je hit
transparentnog naslova „Riječke pičke“ koju je bend otpevao uz zdušnu asistenciju
prepunog platoa Fusion Stage-a.&lt;/div&gt;

</description>
    <pubDate>Sat, 08 Jul 2006 17:50:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/exit/2967/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Take me out tonight</title>
    <description>&lt;div align=&quot;left&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;img title=&quot;morrissey01.jpg&quot; alt=&quot;morrissey01.jpg&quot; src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/prformeri06/morrissey01.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;On
je, definitvno, jedna od najvećih zvezda ovogodišnjeg EXIT-a.&amp;nbsp; Karijera
za respekt, koja traje još od ranih osamedestih, kada je u životima
mnogih od nas odigrao jednu od najvažnijih uloga. (Uh, kad se samo
setim “londonki”, uskih podvrnutih farmerica i nakostrešene kreacije na
glavi uz pomoć plavičasto-zelenog “Fiksogela”.) Stiven Patrik Morisi
danas je sredovečni melanholični gospodin, koji od raspada The Smiths,
pre bezmalo dve decenije, sa manje ili više uspeha gradi solo karijeru,
povremeno se pojavljujući i na velikom platnu.&amp;nbsp; Problem (ako se to uopšte sme tako nazvati) koji je Morisi imao sa
publikom na Main Stage-u, i koji verovatno ima i sa velikom većinom
fanova širom sveta, sličan je onom koji je imao Darko Rundek prve
večeri festivala. Savršeni muzičari i maštoviti aranžmani, iz svakog
mišića na telu izlazi emocija, ali je feedback slabašan. Razlog je
prost – publika je došla da čuje Smitse, a Morisijevu karijeru
jednostavno ne poznaje (uz dužno poštovanje izuzecima). Ko je sad u
pravu, pitanje je za raspravu. Da li fanovi kojima je Morisi bio idol
iz klinačkih dana, ili mančesterski egocentrik koji od razlaza sa Džoni
Marom 1988. tera samo svoju priču. Fanovi (mahom stariji) su sa
osećajem blagog nezadovoljstva u stomaku napustili prašnjavi plato kraj
glavne bine, iako vam niko od njih neće reći da je koncert bio loš.
Zato što i nije, bio je odličan. I bio bih skroz na njegovoj strani, da
nije jedne sitnice. Na albumu “Live at Earls Court” iz 2005. nalaze se
i “Big Mouth Strikes Again” i “There Is A Light That Never Goes Out”.
Znači, svira ih uživo. Onda je mogao i u Novom Sadu, pa nismo mi krivi
što nije bilo šanse da gledamo Smitse uživo pre 20 godina. “Panic” je
zaista nedovoljno, a za mosu kad je na prazno zapevao “and if a
double-decker bus, crashes into us...” lično će mi platiti. Makar čekao
još 20 godina.

&lt;/div&gt;&lt;/div&gt;</description>
    <pubDate>Sat, 08 Jul 2006 17:49:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/exit/2966/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Here Comes The Spiritwalker</title>
    <description>&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;&lt;img title=&quot;cult3.jpg&quot; alt=&quot;cult3.jpg&quot; src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/06NEWS/cult3.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Da
The Cult nije zasvirao na EXIT-u, oni koji najveći festival u regionu
nazivaju „elektronskim“, imali bi i dalje čime da ispiraju usta.&amp;nbsp; Negde
krajem osamdesetih, mojom gimnazijom proneo se glas da je umro Ian
Estburi (Ian Astbury). Ribe su padale u nesvest, moge su sutradan došle
u školu u crnini, a mene je nerviralo što se sve one tako lože na
njega. Još više me je nerviralo to što nisam mogao da „bljaknem“ na
bend u kome je on pevao, pošto je bend bio odličan. Posle sjajnih
„Love“ i „Electric“ albuma izbacili su „Sonic Temple“ a „odličan“ se
pretvorilo u „savršen“. &lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;

Godinama kasnije, dok smo odrastali i usvajali neke nove muzike,
prilika da uživo gledam The Cult pretvarala se u naučnu fantastiku.
„Beyond god and evil“ je pre par godina nagovestio da će se ta šansa
možda jednom ukazati, a kada me je marta ove godine drugar nazvao i
rekao mi da je gledao The Cult u Bostonu, ponosno sam mu odgovorio:
„Matori, gledaću ih i ja na leto u Novom Sadu“.&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Vatromet je utihnuo, ekipa koja je gledala Franz Ferdinanda se razišla,
ostadoše matorci/ke naoštreni da na Main Stage-u najzad čuju zvuk
pravog Les Paula i onda direkt u glavu – „Lil’ Devil“. Eskplozija, koju
je nasledila „Sweet soul sister“, na par minuta je utihnula kada je
Bili Dafi usred „The Witch“ ostao bez wirelessa, pa je dohvatio daire i
pomagao Ianu u vokalnim deonicama. „Spiritwalker“, „Rain“, „Peace dog“,
„Fire woman“, „Rise“, sve bolje od boljeg, publika u delirijumu, svi
pevaju, Bilijev Gibon vrišti, a Greč cepa nebo iznad Đave.Ufffffff! &lt;br&gt;
Ritam gitaristu koji je „izvukao“ situaciju dok Bilijeva gitara nije
radila Ian je predstavio tako što se pohvalio da i The Cult imaju
Srbina u bendu. I stvarno, čovek se zove Majk Dimkić, poreklom je iz
Srbije. Aplauz, svakako. Neko je primetio da su svirali „pola
Elektrika“, tačno, ali bila je tu i po koja stvar sa „Ceremony“ i „The
Cult“ albuma. Posebnu draž koncertu dao je unplugged brejk, kada su Ian
i Bili izveli „Eddie, ciao Baby“. Sve u svemu, sat i 15 minuta furiozne
svirke koja nikome na najvećoj Exitovoj ledini nije dozvolila da
miruje. Ovacije kojima je ispraćena „Wild flower“ i bend dozivan da se
vrati na bis, trajale su skoro desetak minuta. Pogađamo šta će svirati,
da li „Sun king“, ili „Nirvanu“, možda „Star“, ali je uvodna tema iz
„She sells sanctuary“ razvejala sva nagađanja. Kao što je mali đavolak
bio pravi za početak, tako je pesma koja ih je vinula u orbitu, idealna
za kraj. Pevao sam od početka do kraja, ostao sam bez glasa i osmeh mi
još ne silazi s lica. Da li je ovo bio najbolji koncert na Exitu ikada?
Da.

&lt;/div&gt;</description>
    <pubDate>Fri, 07 Jul 2006 11:08:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/exit/2938/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Vatromet pre vatrometa</title>
    <description>&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;&lt;img title=&quot;franz.jpg&quot; alt=&quot;franz.jpg&quot; src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/06NEWS/franz.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Kakav
je TO užareni vatromet bio! Vatromet pre vatrometa!!! Erupcija
razuzdanosti i radosti, lucidnog optimizma, pre svega uzbudljive svirke
i ako se po jutru dan poznaje, već nakon prve večeri Exita izvesno je
da je Festival počeo izuzetno!&amp;nbsp; Zahvaljujući upravo njima, ludim
Škotima - Francu Ferdinandu! Razdragani na sceni na neki potpuno
očaravajuće naivan i blesav način, zbog čega su na momente izgledali
kao Bitlsi iz faze kad su osvajali svet, Franc Ferdinand su sinoć
zasigurno osvojili svaku dušu, duhom i telom prisutnu na Tvrđavi.&amp;nbsp; A ona - publika - pratila je u apsolutnom delirijumu svaki njihov stih,
pokret, želju, svaku briljantnu gitarsku egzibiciju... A bilo ih je
zaista izuzetnih ... Walk away, What U meant, U could have it, So much better, Fade Together, The Fallen, Do U want to, This boy...&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Zbog
svega viđenog na njihovom nastupu na Exitu 06 jasno je zašto su ovi
zgođušni – kao šećer slatki - momci apsolutne svetske muzičke zvezde
broj jedan! Još više zašto su to postali za tako, relativno kratko
vreme. Njihov, malo je reći moćni nastup na Main Stage-u bila je
prilika da uživo čujemo između ostalog i kako zvuči odlični album „U
could Have It So Much Better“. Novosađani i njihovi gosti savladali su
to muzičko štivo pravovremeno te su, na neskriveno oduševljenje članova
benda, pokazali zavidnu kondiciju u praćenju vratolomnog pank, pop,
rok, psihodisko... spektakla. U ovoj urnebesnoj, za zvezde ovakvog
kalibra, neobično dugoj stampedo svirci, bilo je mesta i za (uvek) vrlo
simpatičnu demonstraciju znanja srpskog jezika.&amp;nbsp; Frontmen grupe,
naime, nije se zaustavio na kurtoaznim „dobro veče“ i „hvala“, već je
publiku zadivio sasvim tečnim „kako ste“, „jeste dobro“, „hvala puno“ i
na kraju, otvarajući šampanjac u čast izuzetne publike, jednim
dražesnim „živeli“! Živeli i vi nama i ostali tako odlični! I došli nam opet. Čim pre! 

&lt;/div&gt;</description>
    <pubDate>Fri, 07 Jul 2006 11:05:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/exit/2937/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>POČELO...</title>
    <description>&lt;br&gt;&lt;p class=&quot;MsoNormal&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/p&gt;&lt;p style=&quot;text-align: center;&quot; class=&quot;MsoNormal&quot;&gt;&lt;img title=&quot;cardigans_3.jpg&quot; alt=&quot;cardigans_3.jpg&quot; src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/06NEWS/cardigans_3.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/p&gt;&lt;p class=&quot;MsoNormal&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/p&gt;&lt;p style=&quot;text-align: justify;&quot; class=&quot;MsoNormal&quot;&gt;Nastupom jedne od najvećih pop-rok grupa
današnjice i MTV zvezda The Cardigans zvanično je počeo EXIT 06. Otprilike u
isto vreme na Fusion bini zapevala je i Sugan Vega. U šetnji do glavne bine
ljudi zastaju kraj novonastale Renault World Music bine i uživaju u pomalo
čudnoj muzici za EXIT ili đuskaju na Be Positiv Latino bini uz vrele latino
tonove. Na glavnoj bini pre nastupa The Cardigans video klipovi benda, pa malo o
nekadašnjim svirkama na istom mestu čisto da probudi lepa sećanja. Program na
ostalih dvedesetak bina počeo je još oko 19 časova, a na hiljade ljudi šeta se
Petrovaradinskom tvrđavom u potrazi za zabavom po svom afinitetu. Počelo je... &lt;br&gt;&lt;/p&gt;&lt;br&gt;&lt;p style=&quot;text-align: justify;&quot; class=&quot;MsoNormal&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/p&gt;&lt;p style=&quot;text-align: center;&quot; class=&quot;MsoNormal&quot;&gt;&lt;font size=&quot;4&quot;&gt;
				Zarazno optimistični zvuci&lt;/font&gt;&lt;/p&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;&lt;img src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/06NEWS/cardigans_4.jpg&quot; alt=&quot;cardigans_4.jpg&quot; title=&quot;cardigans_4.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Nina, Peter, Bengt,
Magnus i Las, švedska petorka poznata pod imenom Cardigans bila je neko kome se
Exit 06 jako radovao... Atraktivna, na radost
muškog roda odskora ponovo blondina, pevačica benda Nina Person svojim
izuzetnim, čistim vokalom podsetila nas je da izuzetni bendovi – a Cardigansi
sa svojim istančanim muzičkim konceptualnim izrazom to svakako jesu - i uživo
zvuče uvek isto odlično kao i na bilo kojem nosaču zvuka.&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;

Zvonak, briljantan
glas, sve hit do hita, od „I need some fine wine and U, U need to be nicer“ i
„Carnival“ do planetarno poznate i voljene „Lovefool“, odlični muzičari predvođeni
kompozitorom i gitaristom Peterom Svensonom – stekao se utisak da se muški deo
ekipe nerado odvojio od publike u Novom Sadu – hteli su još da sviraju - za
razliku od, nekako distancirano hladne pevačice - ali i zvuci usne harmonike
koju je vrlo vešto svirala sama Ninočka, doprineli su da se publika ipak prilično
zagreje na samom startu festivala.&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;br&gt;&lt;p style=&quot;text-align: justify;&quot; class=&quot;MsoNormal&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/p&gt;



</description>
    <pubDate>Fri, 07 Jul 2006 11:00:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/exit/2936/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Izbegnite gužvu na ulazu!</title>
    <description>&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;img title=&quot;main_stage_welcome.jpg&quot; alt=&quot;main_stage_welcome.jpg&quot; src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/06news/main_stage_welcome.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Kapije
EXIT festivala se otvaraju u 17 časova, u četvrtak 06.07.2006.
Apelujemo na posetioce da na festival dodju ranije kako bi se izbegle
gužve na kapijama. Ulaz na festival je dozvoljen samo na jasno
obeleženim i obezbedjenim ulazima, samo uz ulaznicu ili&amp;nbsp; akreditaciju. Svi posetioci festivala će na ulazima
na festival proći kroz kontrolu pripadnika policije kako bi se izbeglo
unošenje zabranjenih predmeta na festival.&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Na festival je
zabranjeno unošenje hrane, pića, staklenih i metalnih predmeta, svih
vrsta oružja i svih vrsta lekova i psihoaktivnih supstanci. Posebna
kontrola se odnosi na unošenje psihoaktivnih supstanci, a po krivičnom
zakonu posedovanje i najmanje količine narkotika je krivično delo koje
se krivično procesuira na licu mesta. &lt;/div&gt;&lt;div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Uz&amp;nbsp; EXIT-ovo
obezbedjenje , pripadnike novosadske policije i MUP-a , na EXIT
festivalu će sve četiri noći dežurati i ekipe Crvenog krsta, službe
Hitne pomoći i vatrogasna služba.&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;

</description>
    <pubDate>Thu, 06 Jul 2006 12:57:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/exit/2916/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Main stage: Plejboj</title>
    <description>&lt;div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;&lt;img src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/06news/plejboj01.jpg&quot; alt=&quot;plejboj01.jpg&quot; title=&quot;plejboj01.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Poslednji
slobodan termin na Main Stageu festivala Exit 06 u petak 7. jula od
20.15 časova pripao je beogradskoj grupi Plejboj, koja se reoformila
isključivo zbog nastupa na najvećem muzičkom događaju u našoj zemlji.
Izuzetno atraktivan i ubedljiv bend naglašeno urbanog imidža osnovali su 1992. godine pevač/gitarista Igor Perović, basista Roman Goršek i bubnjar Miladin Radivojević. Sva
trojica su i pre toga međusobno sarađivala u bendovima Presing i
Euforija, a ubrzo im se pridružio i bivši saksofonista Dece loših
muzičara Dušan Petrović. Live debi su imali na koncertu &quot;Brzi bendovi
Srbije&quot;, gde su pored odlične svirke demonstrirali i atraktivan scenski
nastup sa kič odećom, perikama i plesačicama na stejdžu. Već naredne
godine pojavili su se u predstavi Bitef teatra &quot;Trinidad&quot; u režiji
Milutina Petrovića, a pesma &quot;Ja hoću mambo&quot; koju su sa njima otpevali
Branka Katić, Boda Ninković i Bane Vidaković postala je veliki domaći
radijski i TV hit. Sa debi albuma &quot;Sviraj dečko&quot; iz 1994. brzo su se
izdvojile hit numere &quot;Grizi metak&quot;, &quot;Skidam se&quot; i &quot;Koliko&quot;, a u bend je
stigao i novi bubnjar Goran Milošević. Ponovo su skrenuli pažnju
objavljivanjem prvog domaćeg CD singla sa obradom numere &quot;Zajedno&quot;
grupe Film, dok je druga numera &quot;Znaj&quot; zahvaljujući izuzetnom
video-spotu ubrzo postala najveći hit benda do tada. Plejboji su zatim
uradili i muziku za film &quot;Do koske&quot; Bojana Skerlića, a u numeri
&quot;Kokain&quot; pridružio im se Bane iz Sunshinea. Naredno studijsko
ostvarenje &quot;Overdrive&quot; izbacili su 1997. godine, a numerea &quot;Superstar&quot;
zavrtela se na svim TV kanalima kao veliki hit. Pojavili su se i na
kompilaciji &quot;Korak napred, 2 koraka nazad&quot; u izdanju B92 sa obradom
pesme &quot;Sad se jasno vidi&quot; Šarla akrobate. Sastav je prestao sa radom
1999. godine, ali su svi članovi benda povremeno prisutni u javnosti
kao saradnici na različitim muzičkim projektima.

&lt;/div&gt;&lt;/div&gt;</description>
    <pubDate>Thu, 06 Jul 2006 12:55:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/exit/2915/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Prevoz BG-EXIT: ostalo još karata</title>
    <description>&lt;div&gt;&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;img title=&quot;pitilibiti_slicica.jpg&quot; alt=&quot;pitilibiti_slicica.jpg&quot; src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/new06/pitilibiti_slicica.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;&lt;br&gt;Za organozivan prevoz BG-EXIT ostalo je karata za sledece polaske: &lt;br&gt;&amp;nbsp; &lt;br&gt;II dan 7.jul&amp;nbsp; za polazak u 19h &lt;br&gt;III dan 8.jul za polazak u 19h&lt;/div&gt;&lt;/div&gt;&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;

IV dan 9.jul za polaske u 17h i 19h&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;
Uz kupljenu ulaznicu I licnu kartu,karte za prevoz se mogu podici svaki
dan za vreme trajanja festivala od 16.30-17h i 18.30-19h, na parkingu
Sava Centra, sa mesta odakle polaze autobusi za Novi Sad

&lt;/div&gt;</description>
    <pubDate>Thu, 06 Jul 2006 12:54:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/exit/2914/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Bankomati, menjačnice i terminali</title>
    <description>&lt;div&gt;&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;img title=&quot;bankomat01.jpg&quot; alt=&quot;bankomat01.jpg&quot; src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/06news/bankomat01.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;span style=&quot;font-weight: bold;&quot;&gt;Erste bankomati, menjačnice i POS terminali na EXIT-u&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;

&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;EXIT
i Erste Banka obaveštavaju Novosađane i posetioce festivala da su na
Petrovaradinskoj tvrđavi postavljeni bankomati, menjačnice i POS
terminali Erste Banke. Ovo će posetiocima EXIT-a omogućiti jednostavno podizanje novca, bezgotovinsko plaćanje i obavljanje menjačkih poslova. Bankomati
Erste Banke postavljeni su kod VIP Lounge-a i Main Stage-a. Bankomat
Erste Banke nalazi se i u blizini EXIT kampa, na Poljoprivrednom
fakultetu.&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;&lt;img title=&quot;erste_logo.gif&quot; alt=&quot;erste_logo.gif&quot; src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/06news/erste_logo.gif&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;87&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Erste Banka je POS terminalima opremila šankove na Main Stage-u i VIP delu, kao i glavni ulaz u Tvrđavu i ulaz u EXIT kamp. Menjačnice
Erste Banke nalaze se kod glavnog ulaza u Tvrđavu i u EXIT kampu. Radno
vreme menjačnice u kampu je od 9 do 21, dok će menjačnica kod glavnog
ulaza u Tvrđavu raditi od 16 časova do 2 časa posle ponoći, što je i
radno vreme blagajne EXIT-a. Postavljanjem bankomata,
menjačnica i POS terminala Erste Banka i EXIT žele da pomognu
Novosađanima i posetiocima festivala da se opuste i uživaju u muzici i
druženju.&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;/div&gt;

</description>
    <pubDate>Thu, 06 Jul 2006 12:52:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/exit/2913/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Informacije o kupovini ulaznica</title>
    <description>&lt;br&gt;&lt;div&gt;&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;&lt;img src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/06news/ulaznice3.jpg&quot; alt=&quot;ulaznice3.jpg&quot; title=&quot;ulaznice3.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;Podsećamo
vas da od srede 05. 07. do subote 08. 07. 2006. godine ulaznice možete
kupiti samo od 08-15 časova i to u sledećim Flijalama Komercijalne
banke:&lt;br&gt;&lt;br&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;

&lt;b&gt;Beograd :&lt;/b&gt; &lt;br&gt;
Flijale Komercijalne banke BEOGRAD &lt;br&gt;
Svetog Save 14 &lt;br&gt;
Radni dan 08h-15h &lt;br&gt;
Subota 08h-14h &lt;br&gt;
&lt;br&gt;
&lt;b&gt;Novi Sad :&lt;/b&gt; &lt;br&gt;
Flijala Komercijalne banke NOVI SAD II &lt;br&gt;
Trg Slobode 4 &lt;br&gt;
Radni dan 08h-15h &lt;br&gt;
Subota 08h-14h &lt;br&gt;
&lt;br&gt;
Ostala prodajna mesta prestaju sa radom zaključno sa 04. 07. 2006. godine. &lt;br&gt;
&lt;br&gt;
Cene u periodu od srede 05. jula do subote 08. jula 2006.godine su sledeće:&lt;br&gt;&lt;br&gt;
&lt;table border=&quot;0&quot; cellpadding=&quot;3&quot; cellspacing=&quot;3&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;tbody&gt;&lt;tr bgcolor=&quot;#cccccc&quot;&gt;&lt;td&gt;&lt;br&gt;&lt;/td&gt;&lt;td scope=&quot;row&quot; style=&quot;font-size: 9px; font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;&quot;&gt;četvorodnevna&lt;/td&gt;&lt;td colspan=&quot;4&quot; style=&quot;font-size: 9px; font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;&quot;&gt;jednodnevna&lt;/td&gt;&lt;/tr&gt;&lt;tr&gt;&lt;td&gt;period prodaje&lt;/td&gt;&lt;td style=&quot;font-size: 9px; font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;&quot;&gt;06.-09.07.&lt;/td&gt;&lt;td style=&quot;font-size: 9px; font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;&quot;&gt;06.07.&lt;/td&gt;&lt;td style=&quot;font-size: 9px; font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;&quot;&gt;07.07.&lt;/td&gt;&lt;td style=&quot;font-size: 9px; font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;&quot;&gt;08.07.&lt;/td&gt;&lt;td style=&quot;font-size: 9px; font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;&quot;&gt;09.07.&lt;/td&gt;&lt;/tr&gt;&lt;tr bgcolor=&quot;#ffff99&quot;&gt;&lt;td&gt;od 05.07. do 08.07.&lt;/td&gt;&lt;td scope=&quot;row&quot; style=&quot;font-size: 12px; font-weight: bold; font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;&quot;&gt;&lt;center&gt;6.490,00&lt;/center&gt;&lt;/td&gt;&lt;td style=&quot;font-size: 12px; font-weight: bold; font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;&quot;&gt;&lt;center&gt;2.690,00&lt;/center&gt;&lt;/td&gt;&lt;td style=&quot;font-size: 12px; font-weight: bold; font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;&quot;&gt;&lt;center&gt;2.390,00&lt;/center&gt;&lt;/td&gt;&lt;td style=&quot;font-size: 12px; font-weight: bold; font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;&quot;&gt;&lt;center&gt;2.790,00&lt;/center&gt;&lt;/td&gt;&lt;td style=&quot;font-size: 12px; font-weight: bold; font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;&quot;&gt;&lt;center&gt;2.380,00&lt;/center&gt;&lt;/td&gt;&lt;/tr&gt;&lt;/tbody&gt;&lt;/table&gt;
&lt;br&gt;* Cene ulaznica u prodaji na festivalu će biti skuplje!&lt;br&gt;
&lt;br&gt;
S poštovanjem, &lt;br&gt;
EXIT Team &lt;br&gt;</description>
    <pubDate>Fri, 30 Jun 2006 14:45:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/exit/2760/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>MAIN STAGE: Princess Superstar</title>
    <description>&lt;br&gt;&lt;div&gt;&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;&lt;img src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/new06/princess_superstar.jpg&quot; alt=&quot;princess_superstar.jpg&quot; title=&quot;princess_superstar.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Americka
hip-hop umetnica Princess Superstar nastupice after 2 na Main Stageu
festivala Exit 06 u petak 7. jula. Dugokosa blondina, stilski najviše
nalik na Debbie Harry, svoju muzicku mešavinu hip-hopa, roka i
elektronike naziva flip-flop, a u underground svetu maticnog Njuorka važi za osobu koja
s punim pravom nosi svoj umetnicki pseudonim. Concetta Kirschner, kako
glasi njeno pravo ime, rodena je u predgradu Filadelfije, u porodici sa
italijanskim i jevrejskim korenima. Od rane mladosti je više od
odlazaka u privatnu školu želela da postane navijacica Dallas Cowboysa,
divila se Elvisu Presleyu, Marilyn Monroe, Jamesu Deanu i slušala The
Cure, Violent Femmes i Run DMC. Nakon mature preselila se u Veliku
jabuku, gde je pohadala školu glume i ucila da svira gitaru, da bi
1994. uzela umetnicko ime, snimila prvi demo i poslala ga vodecim
underground etiketama u gradu. Dve godine kasnije objavila je debi
album &quot;Strictly Platinum&quot; i sakupila bend, trio - gitara, bubanj, bas,
sa kojim je nastupala po klubovima širom Amerike i Kanade. Kritika je
njen prvenac okarakterisala pozitivno, kao belacki hip-hop sa
inteligentnim tekstovima i inovativnim semplovima. Ubrzo je gitaristu u
pratecoj postavi zamenio DJ, a Princess je pokrenula i sopstvenu
etiketu pod kojom je objavila naredni album &quot;CEO&quot;, kojim je privukla
pažnju šire americke i svetske javnosti. Nakon toga saradivala je sa
imenima kao što su Prodigy, Moby, Jon Spencer, Kool Keith, Disco D i
drugi. Prošle godine je objavila konceptualni album &quot;My Machine&quot;
posvecen buducnosti i 2080. godini, nastao u saradnji sa renomiranim
dance producentima Jacquesom Lu Contom, Juniorom Sanchezom, Armandom
Van Heldenom i Arthurom Bakerom.&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;/div&gt;</description>
    <pubDate>Fri, 30 Jun 2006 14:43:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/exit/2759/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>MAIN STAGE: Andy C</title>
    <description>&lt;br&gt;&lt;div&gt;&lt;div style=&quot;text-align: center;&quot;&gt;&lt;img src=&quot;http://www.exitfest.org/images/stories/new06/andyc.jpg&quot; alt=&quot;andyc.jpg&quot; title=&quot;andyc.jpg&quot; border=&quot;0&quot; height=&quot;180&quot; hspace=&quot;5&quot; vspace=&quot;5&quot; width=&quot;260&quot;&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;br&gt;&lt;div style=&quot;text-align: justify;&quot;&gt;Nakon
&quot;regularnog&quot; dela zabave na Main Stageu, u nastavku programa pod
nazivom After 2 sve cetiri noci festivala Exit 06 nastupace elitna
imena svetske underground scene. U petak 8. jula za gramofonima ce
stajati legendarni Andy C, britanski DJ i producent i koosnivac etikete RAM Records koja i danas
važi za jednu od najvažnijih u kompletnoj ostrvskoj produkciji
savremene plesne muzike. Andrew Clarke aka Andy C se od ranih
devedesetih godina pionirski bavio drum'n'bass zvukom, da bi vremenom
dostigao zvezdani status i &quot;pretplatu&quot; na nagradu World's Greatest Drum
and Bass DJ. Njegove specijalnosti su brzo miksovanje na tri gramofona
i beskompromisno kombinovanje žanrovskih klasika sa ekstremnim
ostvarenjima najnovije produkcije. Izdavacku kucu RAM Records pokrenuo
je još 1992. sa Antom Milesom. Dvojac poznat i kao Origin Unknown na
taj nacin je pronašao najbolji nacin da izrazi svoju, kako su govorili
&quot;umetnicku suštinu bica i muzike daleko od svetlosti pozornica&quot;.&amp;nbsp; Da su
na pravom putu pokazalo se vrlo brzo: vec 1997. su za mix &quot;Origin
Unknown presents Speed of Sound&quot; osvojili nagradu za najbolji album
godine, dok je Andy C pobedio u kategoriji &quot;producent godine&quot;. Naredni
rad &quot;Sound in Motion&quot; proglašen je 1998. za najbolju stvar koja se
ikada dogodila u drum'n'bassu, a Andy je dobio udarni termin sredom
uvece na popularnom londonskom Kiss FM radiju, kao i stalna gostovanja
u prestižnim klubovima The End, Movement, Helter Skelter i Metalheadz.
Standardi su ponovo pomereni i naredne godina, kada je objavljen album
&quot;Molten Beatz&quot; novoformiranog trojca Andy C, Ant Miles i Shimon.
Usledio je zatim i projekat &quot;Raiders&quot;, koga je Andy definisao kao hard
core d'n'b i ostvarenje potrebe da izrazi i vizuelnu i emotivnu stranu
svoje muzike. Poslednje što je za sada uradio je ovogodišnji trostruku
album i treci nastavak poznatog serijala &quot;Nightlife 3&quot;.&lt;br&gt;&lt;br&gt;&lt;/div&gt;&lt;/div&gt;</description>
    <pubDate>Fri, 30 Jun 2006 14:42:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/exit/2758/</link>
    </item>
    
</channel>
</rss>