
(PGP RTS)
Uživo
sa Exita je potvrda kontinuiteta i vitalnosti jednog benda – bez obzira
na to šta o njemu mislili zagovornici, ljuti protivnici i
nezainteresovani posmatrači. Koncertna predanost autora na momente je zarazna: Uživo sa Exita je DVD koji vodi
ka novom koncertu, ka uživljavanju u imaginarne okvire sveta jedne lepe
i velike iluzije Netipičnost
pojave Discipline Kičme unutar uglavnom klišeizirenog sistema domaće
rock scene izazivala je i još izaziva potpuno predvidljivo oprečne
reakcije. Kako god, DAK je na Exitu srpskom rocku dala jedan od onih
trenutaka kojim on dobija na svojoj relevantnosti, a sebe iznova
potvrdila kao naš najvredniji sastav.
Na stranu činjenica
da smo godinama unazad mogli da gledamo i bolje koncerte Kojinog
kolektiva, poput onog stampeda energije koji su ka bašti SKC-a uputili
Beat, Gofie Bebe i Koja pre osam godina: najvažnija tačka ovog nastupa
je činjenica da sa glavne bine Exita nikad pre nije pušten tako
radikalan domaći zvuk (u diskografskom smislu, moglo bi se govoriti o
tački s koje je moguće krenuti u neizostavnu lustraciju PGP-a).
Možda
čak istorijskom odlukom/pozivom Exitovih menadžera da Buca, Manja, PP i
Koja nastupe u jednom od udarnih termina, pred 25.000 gledalaca na
glavnoj festivalskoj bini, između australijskih razbijača Datsuns i
novovekovnih čuvara gitarskog grala White Stripes, dug prema Koji samo
je delimično vraćen. U tom smislu, sa zanimanjem očekujemo vest o tome
koji će n.a.š bend ove godine nastupiti na glavnoj bini n.a.š.e.g.
festivala.
Ovaj koncertni presek 23-godišnje karijere
Disciplin A Kitschme svedoči i o njegovoj davnašnjoj ambiciji na dva
stvaralačka pogona: slika dopunjava i obogaćuje zvuk, ali nije njegov
nadomestak. Multimedijalnost jeste jedna od ključnih odlika Kojine
poetike, uključujući mladalačko zanimanje za strip, što će imati
podjednak uticaj na brižljivo dizajniranu medijsku pojavnost – bilo u
raskošnim (odevnim) ekstravagancijama ili dojmljivim povremenim
prihvatanjima minimalističkog načela "manje je više".
Istovremeno,
ovim video snimkom, tehnički beskprekornim, dovedene su možda do
krajnjih granica osobenosti jednog opusa, atipičnog za domaću scenu,
ali i uvek drugačijeg u odnosu na Zapad. Fascinacija zvukom koji kao da
uvek potiče iz nekog drugog sveta, bavljenje avanturom i opasnošću kao
svrhom i ishodištem radnje zajednički su većini od 12 ovih izvođenja.
Jedan
od uzbudljivijih trenutaka nastupa je Kojin pozivi publici „ajmo, ajmo
prijatelji naši”, u kojem pokazuje svoje ljudsko lice, razbijajući tezu
kako tvrdoglavi usamljenici po pravilu moraju biti ili ćutljivi heroji
ili luzeri. Pesma Iza devet brda koja potom sledi deluje kao
finalizacija maštarije detinjstva svakog od nas o tome gde je moja
snaga.
Na sceni koja pati od manjka ambicija i umišljenih
genija olakšavajuće je saznanje da neko uspeva da ostane prirodan u
svom inaćenju i tvrdoglavosti. Kako je prkosno vodio vlastitu karijeru,
takvu je Koja i ovog puta kompilaciju složio: samo se njegovom
legendarnom nepredvidljivošću može objasniti izostanak Have You Ever
Heard Of Any Other Rhytm ili Is That Really All sa ultimativnog
londonskog debija I Think I See Myself On CCTV (1996) ili činjenica da
s prvog albuma Discipline Kičme iz '83. nema nijedne pesme. Ipak, tu su
Betmen Mandrak Fantom i Iza devet brda sa legendarne ploče Zeleni Zub
na planeti dosade ('89) i Buka u modi sa naredne (Nova iznenađenja za
nova pokolenjana - '91) u kojoj se bendu u furioznom izvođenju
pridružuje Vuča iz Darkwood Duba.

Uživo
sa Exita je potvrda kontinuiteta i vitalnosti jednog benda - bez obzira
na to šta o njemu mislili zagovornici, ljuti protivnici i
nezainteresovani posmatrači. Predanost svirača na momente je zarazna:
Uživo sa Exita je DVD koji vodi ka novom koncertu, ka uživljavanju u
imaginarne okvire sveta jedne lepe i velike iluzije. Makar za trenutak,
realnost je apstrahovana, zamenjena jednim, u sebe zatvorenim prostorom
mitova domaće pop kulture u njenom najsvetlijem izdanju. Teško je tu
razlučiti buku i legendu o njoj.
Hvala Manutuu, misija je ispunjena – dakako, ne i završena – a naredne domete joj je teško sagledati.
Goran Tarlać, POPBOKS.com
Foto: Stanislav Milojković