KOORDINATE I VETAR U NAVIGACIJI



 

Neću ti pričati o ljubavi. Pričaću ti o praznini.

Nju ponekada vešto znaš da ispuniš.

To činiš samo iz nužde kad se osetiš praznim ili kad osećaš da me gubiš.

Onaj momenat kada se povlačim u svoj svet i kad nestaje to moje detinjasto očekivanje tvoje topline poput majčinih grudi...

Znam ja sama da hodam. Velika sam devojčica. I nije mi potrebno da mi pokažeš korake.

A ni pravac.

Dovoljna mi je tvoja prisutnost i reč, opipljiva i  s m e l a.

Ponekad mi je dovoljan samo taj jedan pogled.

Nisam tu da ispunjavam praznine.

Čini mi se da si to pogrešno shvatio. Ili sam ti pružila pogrešan utisak?

  
Zamisli, da svaki put kada se izmakneš, gubiš moje koordinate po recimo, 5 milimetra.

A ti, istih tih pola centimentara toneš. Ili se krećeš samo tebi, znanoj zamišljenoj liniji u samo tebi, poznatom pravcu.

Tada smo možda samo dve paralelne linije želja u meridijanima svesti.

Polazimo sa iste tačke ali se krećemo u dva različita pravca. Pola centimetara manje, više. U zavisnosti od unutrašnjeg stanja. Dan za danom. (mada vreme u ovom slučaju ne igra izuzetno značajniju ulogu.)

Kolika je verovatnoća da se ponovo sretnemo? Pod kojim azimutom?

To bi možda mogla da otkrije neka matematička formula?

Da li zaista može da se izračuna nevidljivi luk koji bi možda ponovo doprineo verovatnoći da se opet susretnemo? Na istom centru, gde smo se spojili? Susreli i ukrstili...na raskrsnici koja se dešava samo jednom ili dva puta. Čak vidljivoj i na dlanovima. I levom, a i desnom.

 

Kada okrenem leđa, tražiš me.

Kada nestanem, dobijaš to izabrano.

Robu navike treba pokleknuti.

Svako će na svoj način da nastavi putanju. Svoju, zamišljenu. Svesno i podsvesno iscrtanu u odlukama iz dubine duše ili ega u zavisnosti od izbora i ukusa.

Samo ne u zapremini tuge. Podrazumeva se.

Sa koliko herca i paskala?

Sa koliko vati i luksa?

A ekvivalentna doza?

 

 

Ja bih se najrađe zaustavila na unificiranoj jedinici atomske mase. Tačkici u čijem   prostranstvu samo staje obim i zapremina duše. Ili dve?

 


 

Objavljeno: 5/3/2009 , 05:57
Pošalji komentar

sve si rekla...ne bih ništa porekla...ja tragam i osvrćem se za tom točkom...mislim da je živa...pomiče me..se..nas..

Postlao/la nurlisoul
u 08:01, 5/3/2009 | Link | |

oduvek sam tvrdio da je matematika iznad svih nauka, da kroji svet po samo njoj poznatim formama, ali uprkos brojnim izvodima, definicijama i dokazima nisam uspeo ni da ih naslutim...
ovo je toliko savrseno da dokaz nije potreban, ubuduce priznajem za aksiom!
samo mala ispravka: tacka susreta nastala centripetalnim privlacenjem zapreminskih masa pojedinacnih dusa poklapa se ponekad u koordinatnom sistemu svesti i onda kada se po logaritamskoj funkciji ISPUNJAVA PRAZNINA. samo to treba umeti

Postlao/la drekavac
u 19:49, 5/3/2009 | Link | |

Vidi vidi vratio mi se blog: )
Thx Poglavice.

Nur-li pomiče...sve zahvaljujući tom ogromnom prostranstvu...




Postlao/la Ansia
u 00:48, 7/3/2009 | Link | |

Da, postoji onaj čuveni primer solidus linije ispod koje je supstanca stabilna (u čvrstom stanju) Likvidus linija je linija iznad. I supstanca je stabilna, ali u tečnom stanju. Kažu da između solidus i likvidus linija postoji ta praznina.
Medutim, ispunjenje praznine u logaritamskoj funkciji duša je svakako
n a š individualni napor. To ne moze ispuniti niko drugi, nego mi sami. Fleksibilnim gibanjem svesti.

Izmenio Ansia dana 7/3/2009 u 02:17

Postlao/la Ansia
u 01:44, 7/3/2009 | Link | |





AISNA


A n s i a Čeznja Emocija Poput vatre koja guta srce Kao uzrok bez razloga, Razlog bez uzroka. Duvajući vetar što stiže do Volumena srca, Kratera duse, Zidova prostranstva I kuca. I kuca. I k(lj)uca... ukljuci Contact: ansia.dentro@yahoo.com

TU I TAMO

REČENO




« Prethodna strana | (Strana 43 od 157 ) | Sledeća strana»