Vidiš li dečko, onu tačku
skroz, gore na severu?
Tu, baš tu, bih od sutra odpočeo svoj novi život
i živeo bih ga kao da sam se juče rodio,
skroz nevino i čisto,
i ne bih obraćao pažnju ni na majku, ni oca,
ni sestru, a ni brata.
Vaspitačica u obdaništu bih se trudila uzaludno,
a učiteljica u školi bi me izbacila
još prvog dana, tvrdeći da sam nesposoban za najobičnije
društvene zadatke i da sam omanuo u najprostijoj
ljudskoj komunikaciji i iskazivanju očekivanih osećanja.
Ah da, i da sam
previše detinjast i nezreo.
Čudila bi se kako sam uspeo da prođem test i upišem
u prvi razred...žalila roditeljima kako sam nezainteresovan
u nauci odrastanja i prihvatanju osnovnih pravila.
Niko ne bih uspeo da mi uprlja moju dečiju dušu i maštu,
unutrašnju čistoću u nevinosti postojanja.
A verovatno bi se trudili svim snagama, kao što već jesu.
I ja bih se odlučno odupirao iz petinih žila da sačuvam to
dete u sebi. Ne bih posustao, kao što već jednom jesam.
Samo, kada bih se još dočepao te tačke na severu,
dečko moj...samo kad bih...
 |