DAVITELJ


 

 

Pomišljaš li nekad koliko, i da li si živ?
Osetiš li se (po)nekad da si eventualno mnogo sigurnji nego što realno jesi
ili čak mrzovoljniji za ONE prilike koje ti se ukazuju?
Neki kažu da ti ONE prilike retko, i samo par puta u životu pokucaju na vrata.
Pustiš ih da prođu mimo tebe.
Prolaze mašući. Zovu. Cvile.
Mahne
š i ti, pa dodaš jedno glasno ovog puta, ne.

Onako, iz srca.
Iz celokupne snage duše.
I kasnije realizuješ da je to ipak, bilo nešto
bitno ali ne toliko da ti bude žao što nisi zgrabio TU priliku.
Naprotiv, mnogo ti je ustvari, ovako, dobro.
Govorili su ti srce i duša.
Vikali, iz sve snage. Dobronamerno.


Kakve bre ONE prilike?

Najveća je baš ta, da čuješ ono dvoje kako ti
pričaju, šapuću, vode, usmeravaju.
Takve prilike, mi ljudi, izbegavamo.

Šutneš strah u dupe ili ga uhvatiš za gušu.
Bolje ti njega, nego on tebe da davi.



Objavljeno: 28/10/2010, u 18:17

AISNA


A n s i a Čeznja Emocija Poput vatre koja guta srce Kao uzrok bez razloga, Razlog bez uzroka. Duvajući vetar što stiže do Volumena srca, Kratera duse, Zidova prostranstva I kuca. I kuca. I k(lj)uca... ukljuci Contact: ansia.dentro@yahoo.com

TU I TAMO

REČENO