TEĆI ILI BITI

 

Ponavljam onaj niz belih dana i crnih noći

(u najprijajtnijoj samoći)

koji su voleli, pevali i čitali

i trpeli strah i nadu

u moći internih saznanja

bez motiva, straha i postojanja u reali,

šćućurena u onom čistom, dečijem ja.

 

Danju.

 

A opet, možda ipak pobeđuje ono drugo,

tajno ja, čiji sam varljivi, noćas, isčezli lik

ispitivala u odrazu bez imalo spokoja mračnom, pulsirajućem nebu,

načičkano milionima svetlucavih postojećih i davno nestalih

zvezda. (tela, čije postojanje je možda samo, da ublaži apetit i razdraganu glad, jednoj crnoj rupi, u kojoj ne postoji vreme?)

 

Noću.

 

Kakav osećaj je samo, nestati (ili postojati?) tamo, negde, gde ne postoji vreme?

Ne plašim se reči ne postoji, iako nije logično.

Mada, logika, da li je, i koliko, bitna je?

 

Možda ću sa one strane smtri

znati jesam li bila reč ili neko

ili samo tren i čestica u beskrajnom nizu

poprilično sićušnih, uobičajnih, i ustajalih kosmičkih događaja

o kojima i dalje nemam pojma.

I o kojima nikada neću, ništa,(sa)znati.

A možda smrt, to n e p o z n a to ipak pruža sve (najlogičnije) odgovore… samo, o tim odgovorima više nikada ne možemo da prozborimo?

 

Ipak bih prvo, da upoznam što više tajni života.

Za ovo drugo ima vremena. (samo ne znam kog, i čijeg)

Reko´ čisto opet da se odlučim za pravi redosled.

Znači ono staro: Idemoooo redom.

Red slatkog, kiselog, pa gorkog.

Red gorkog, slatkog, pa malo kiselog - pokisnutog.

Onda sunce, pa dan i noć. Crno i belo.

(khm kah knham A između, ne predajući se dualnostima, tek tako?)

 

I ne, nije nam tako suđeno i niko te tu ne pita:

A koji ukus (ili boju) (naj)više voliš?

 

Sometimes I just want to ringišpiel.

 

 


Objavljeno: 2/7/2009, u 15:46

AISNA


A n s i a Čeznja Emocija Poput vatre koja guta srce Kao uzrok bez razloga, Razlog bez uzroka. Duvajući vetar što stiže do Volumena srca, Kratera duse, Zidova prostranstva I kuca. I kuca. I k(lj)uca... ukljuci Contact: ansia.dentro@yahoo.com

TU I TAMO

REČENO