Bio je stravično pametan. Njegovi nastavnici su uvek pisali majci pisma o tome kakvo je zadovoljstvo imati u razredu dečaka kao što je Eli. A to nisu bile prazne priče. Tako su i mislili. Ali stvar nije samo u tome što je bio najpametniji u porodici. Bio je i najbolji po mnogo čemu. Nikada se ni na koga nije ljutio, ili tako nešto. Kažu da se riđokosi ljudi uvek lako ljute, ali kod Elija to nije bio slučaj, iako je imao upadljivo crvenu kosu. Rećiću vam kakvu je crvenu kosu imao.
Počeo sam da igram golf već u desetoj godini. Sećam se jednog leta kada mi je bilo oko dvanaest, baš kada sam lansirao lopticu i sve, najednom sam kao osetio da ću, ako se okrenem videti Elija. Okrenuo sam se, i naravno, sedeo je sto metara iza mene gledajući me kako igram. Takvu je crvenu kosu imao.
“Lovac u raži”
J.D. Salinger
I
Mama, krećem kući.
Što sine, ostani jos malo.
Ma biće gužva i ne volim bus vožnju. Znaš već.
Prati me do stanice, kao i uvek.
II
Zagledam se u njene skroz bele vlasi.
Lepo ti stoji.
Zajebavaš mala.
Neću više da se farbam. Tu je sva naša snaga.
III
Ulazim u bus i razmisljam o njoj, sebi, nama.
O svim godinama, prošlim.
I o danas.
O njoj, kao osobi, majci, ženi i prijatelju.
I o toj spomenutoj snazi njenog bića. O njenim usponima i padovima.
I sve što uz to ide.
Haotično savršena. Nikad dovoljno rečiva.
*
Tek pred prelazak preko mosta ugledam ovaj tekst koji mi je stajao tu, pred nosem.
I nasmešim se.
Kakvu belu kosu tek ona ima!
Nisam sigurna, ni da li bi Selindzer znao tu njenu kosu da opiše, i sve ostalo vezano uz nju...
A n s i a
Čeznja
Emocija
Poput vatre koja guta srce
Kao uzrok bez razloga,
Razlog bez uzroka.
Duvajući vetar što stiže do
Volumena srca,
Kratera duse,
Zidova prostranstva
I kuca.
I kuca. I k(lj)uca...
Contact: ansia.dentro@yahoo.com