PUTOVANJE







Treba znati uskočiti u voz...po imenu nada.

I čekati na pravoj stanici gde taj voz zaista i staje.

U predpostavkama gde, i kako bi mogla da se nađe jedinstvena stanica kuda prolazi to huktalo, a nije, ne vredi.

Osuđeni smo tim stavom na nedostatak mnogih kratkih i dužih puteva prepune aventure, u čekaonicama života, gunđajući zašto smo propustili voz koji je svo vreme strplijivo čekao…čekao i čekao…možda samo, i samo, na nas. Dovoljno dugo.

I ta krivica za sopstvenu trapavost ili pogrešan tajming i sopstveno gubljenje u polaritetima sreće i nesreće svaki put dovedu, na pogrešan kolosek. Ne opravdava akt.

Tuda taj voz jednostavno, ne prolazi.

 *

Saviješ se i pripiješ uvo na ledene tračnice i oslušneš. Do usijanja. Kad se usija, e tad znaj, da je voz pri dolasku.

Mahni i nabaci osmeh.

I ne zaboravi da uletiš!!!

 

Tada nema:

ne znam

ne umem

ne smem

ne mogu

ne razumem

ne verujem

ne treba

ne preostaje

ne vredi.

 

Ako izabereš jednu od tih opcija, opet završiš u onoj čekaonici. I jadikuješ možda, a ako si dovoljno hrabar i zaplačeš. Ili samo ćutiš. A možda i samo napraviš blesav, priđeš šalteru, i priupitaš za vozni red. Redni i vanredni. Za početak i to može da posluži.

Samo izlazak na stanicu, koja je poput lavirinta prepunih ogledala, ti niko neće, i ne može otkriti.

To moraš, ili trebaš sam!

 

 

 

 

Objavljeno: 24/6/2009, u 20:28

AISNA


A n s i a Čeznja Emocija Poput vatre koja guta srce Kao uzrok bez razloga, Razlog bez uzroka. Duvajući vetar što stiže do Volumena srca, Kratera duse, Zidova prostranstva I kuca. I kuca. I k(lj)uca... ukljuci Contact: ansia.dentro@yahoo.com

TU I TAMO

REČENO