Pre no što zakoračiše u pustinju
vojnici se napiše vodom iz čatrnje.
Hijerokle proli vodu iz svoga vrča
na zemlju i prozbori:
Ja sam već u pustinji.
Ako će me žeđ spržiti,
Neka me već sprži.
To je prva parabola.
Pre no išćeznuh u paklu,
liktori bogova dozvoliše mi da vidim jednu ružu.
Ta ruža je sada moja muka
u mračnom carstvu.
Jednog čoveka ostavila je jedna žena.
Odlučiše da izmisle poslednji sastanak.
Čovek reče: Ako trebam da stupim u samoću,
već sam sám.
neka me sprži.
To je druga parabola.
Niko na zemlji
nema hrabrosti da bude taj čovek.
J.L. Borges
A n s i a Čeznja Emocija Poput vatre koja guta srce Kao uzrok bez razloga, Razlog bez uzroka. Duvajući vetar što stiže do Volumena srca, Kratera duse, Zidova prostranstva I kuca. I kuca. I k(lj)uca... Contact: ansia.dentro@yahoo.com