I umirem odavde do tamo…
ponekad sam nož, a ponekada rana.
A onda, neki put sam glasna tišina
Kao drhtaj i grom u etru.
Ni za početak, a ni kraj.
Nije za žaljenje, ni za izgubljeno vreme
Nije za nemoćne, a ni za neshvaćene.
Znakovi koji šibaju i po ceo dan šamaraju.
Bude i podsećaju na ono najdublje.
U sebi.
Zagrljenja i mažena loposvskim dugim prstima.
I najtišim vrhovima želje.
A n s i a Čeznja Emocija Poput vatre koja guta srce Kao uzrok bez razloga, Razlog bez uzroka. Duvajući vetar što stiže do Volumena srca, Kratera duse, Zidova prostranstva I kuca. I kuca. I k(lj)uca... Contact: ansia.dentro@yahoo.com