Stvarala sam svoj dom i živela negde drugde nekoliko puta. Stalno sam bila u bekstvu. Zašto se onda teret činio nepodnošljivim? Šta je bilo to što sam nosila?
Sada shvatam da se prošlost ne rastapa kao fatamorgana. Shavatam da i budućnost, iako nevidljiva, ima težinu. Nalazimo se u prostoru delovanja gravitacionih sila prošlosti i budućnosti. Potrebna je strahovita energija-snaga brzine svetlosti-da bi se neko mogao otrgnuti od te gravitacione sile.
Koliko se nas oslobodi iz svoje orbite? Zadirkujemo sami sebe pomodnim pojavama kao što je sloboda volje i kursevima samopomoći koji nam upravljaju životom. Verujemo da sami možemo biti sopstveno čudo i da nam je samo dobitak na lotou ili Onaj Pravi, pa da se ceo svet promeni.
Drevni narodi su verovali u sudbinu jer su uviđali koliko je bilo svima teško da išta promene. Privlačna snaga prošlosti i budućnosti toliko je velika da sadašnjost biva zarobljena pod njima. Ležimo bespomoćno u strujanjima predložaka koje smo nasledili ili onih kojima smo se vratili zbog sopstvenih postupaka. Breme je nepodnošljivo.
Što sam više činila, više sam nosila. Knjige, kuće, ljubavnike, živote, sve nagomilano na mojim leđima koja su oduvek bila najjaci deo moga tela. Idem u teretanu. Mogu da podignem sopstvenu težinu. Mogu da podignem sopstvenu težinu.
Mogu da podignem sopstvenu težinu.
Želim da iznova ispričam priču.
Jeanette Winterson
