KAD IMAŠ SVO VREME SVETA




Atlas je znao, zato što nije bio glup i zato što je imao svo vreme sveta, da njegovom obrazloženju nešto nedostaje. Razumeo je to onoga dana u susretu sa Herom, kada je brao jabuke. Od tada je toga bio svestan kao nečega što buja u njemu.

Granice. Žudnja.

Prevrtao je reči kao kamenje. Reči su i bile kamenje suve i negostoljubive kao regolit sa Marsa. Ništa iz tih reči nije izrastalo. Njih je morao da razbije i skrši da bi postale plodno tlo. Trebao je te reči da zaliva i pazi, da bdi nad njima i isčekuje prvi znak života. Njegov lični Mars. Tu je sada živeo. Vrata nije bilo.



Objavljeno: 11/7/2008, u 16:39

AISNA


A n s i a Čeznja Emocija Poput vatre koja guta srce Kao uzrok bez razloga, Razlog bez uzroka. Duvajući vetar što stiže do Volumena srca, Kratera duse, Zidova prostranstva I kuca. I kuca. I k(lj)uca... ukljuci Contact: ansia.dentro@yahoo.com

TU I TAMO

REČENO