OVDE SLUŽBA BUĐENJA 123






 

Trenutak pre buđenja čujem jasno glas, koji kaže:

“Ej! Ovde tvoj život. Znaš šta radiš, zar ne?”

“Pa valjda, sta ja znam. A ti?”

“Oćeš se probuditi, sada, kad otvoriš oči?”

“Ne znam. To zavisi od tebe.”

“Ne.Od tebe.”

Ne, moj druže. Od tebe, ubedljivo kažem. (veoma svesna onih trenutaka, kada su mi oči otvorene a opet, spavam)...

I onda zaćutim. I čekam.

Osluškujem da čujem neko opravdanje, zašto je ustvari došao?

Ma uvek je u pravu taj zivot, mislim se.

 

Ćutimo nas dvoje.

 

“Ne govori ništa. Baš zato te volim i zato mi trebaš. Da me podsetiš, kad zaboravim.

Vremence, aj navij taj tvoj budilnik.  

Ali neku lepu melodiju, molim. Ako moze…vreme je. Aha.“

 

Vreeeeme? Vremeeeeee čujes me?

Vreme, oćeš da mi budes drugar? Izvini molim te, uvek sam žurila da te (pre)stignem.

Nemoj da se smeškaš bre takoooo.

A onda upada život u vezu i vikne: BUDI SE MALA!

Tu tuuuuu tu tuuuuu...Kao, spustio!


Objavljeno: 20/3/2008, u 16:48

AISNA


A n s i a Čeznja Emocija Poput vatre koja guta srce Kao uzrok bez razloga, Razlog bez uzroka. Duvajući vetar što stiže do Volumena srca, Kratera duse, Zidova prostranstva I kuca. I kuca. I k(lj)uca... ukljuci Contact: ansia.dentro@yahoo.com

TU I TAMO

REČENO