
Nocu na obali mora se cuje koncert citavog univerzuma.
Kazu, ako si te srece da si nekom prilikom bas nocu na obali, potrazi jednu svetlecu skoljku o kojoj svi ribari sveta, vec vekovima, tiho sapucu...
Poznate su joj sve tajne kazu, i zato, ako je nades, trebas da je prislonis pazljivo na svoje mirno srce.
Otisnuce ti jedinstveni govor, jezik osluskivanja, treperenja i govora duse. Odzvanjaci eho i tajne bezgranicnih prostranstva o kojim slutimo i za kojima tragamo, a opet, toliko pogublejni u sitnim koracima trodimenizionalnog postojanja, se vecno gubimo.
Ako se prepustis, saputanju njenom, bojama i dimenzijama, verno ce te poduciti. Otvori srce, i u znak zahvalnosti ona ce ti obojiti more u boje i tonove koje nikada, niko, nije video.
U ogledala istine.
Sledece jutro ces se skoro svega secati.
Osim skoljke.
Ona ce opet, biti u sigurnim rukama jedne sirene, koja je u svetovima ogledala njen vecni, brizni cuvar.
A ti? Ti ces biti ubeden-a da si sve cuo od vetra, zvanog Levante. (takode, njenog, vernog pratioca)
Kazu ti sto su culi. Sto znaju.

|