
Ja kad sam bila mala nikako bas nisam volela brkove.
Cale ih je svaki dan imao, brat bradu ostru, ujak divni (al naravno i on brkat) sto je uvek donosio fine poklone a ja sam kao u znak zahvalnosti morala da mu poturam moje mekane decije obraze!Stric kome nikada nisam dala da me poljubi sa mrzovoljnim recima - neeetjuuu greeeebeees me- Bezala sam od njega kao od one vestice iz Carobnjaka iz Oza. Deda moj je imao mekanu bradu. Njegovu sam jedino podnosila. Nekako.(To valjda zato sto se dok me ucio sah uvek dirao po bradi. Valjda je terao je da raste na dole:)
A tek brkati deda mraz?
Secam se da su svi oni imali jedno zajednicko. (osim deda mraza) Mirisali su na Brione ili kolonsku vodu u obliku sisarke. Kako se zvao taj nas super produkt sa famoznim dizajnom zelene sisarke i braon poklopcem na srafljenje?
A sad tek kad sam velika, sto ne dam da me brkati neki ljubi!!! To je valjda ta averzija od detinjstva. Smetaju mi ostre dlake na licu. I to vec one sto su par sati kasnije iznikle. Te su najgore!!!
Sve oko usana mi pocrveni a lice zajapuri. A inace volim da se ljubim. I to satima mogu.
Samo bez dlake na licu i na jeziku molim. |