LAVLJI BRKOVI

 

 

 

 

 

Srdan Zivkovic je pustio brkove iako ima tek sedam godina.

 

- Cujem Zivkovicu da ste pustili brkove? - Pita ga direktor skole.

-Izgleda…- odgovara Zivkovic skromno.

- Mogu li znati - sa kakvim namerama?

- Ne mozete.

- A ako pozovem tvoga oca?

- Ni onda. Nigde ne pise da nesmeju da se pustaju     brkovi.

- Tako je, ne pise. Ali ako vi kao ucenik prvog razreda, pustate brkove - kakve bi brkove trebao da ima direktor skole?

- Ne znam.

- Ne znas?

- Ne znam.

- Dobro. Pokazacu ti.

I direktor skole pusti da mu izrastu ogromni crni brci, kao u narodnoj pesmi. Od uveta do uveta. U svakom slucaju za Zivkovica nedostizni.

 

Uvrne direktor brkove pa pravo pred Zivkovica.

- Vidite li mladicu sta su brkovi?

- Vidim.

- Pa zar vas nije sramota?

I tu se mali Zivkovic pokoleba. Obrise suze, obrise i brkove i pocne da sanja kako ce jednom, kad poraste, imati brkove velike kao krila, kako ce mahati brkovima i leteti iznad skole i iznad direktora i vikati iz sveg glasa:

- A zar vas nije sramota? A zar vas nije sramota? D.R.

 

 

 

 

 

 

 


Objavljeno: 15/10/2007, u 14:55

AISNA


A n s i a Čeznja Emocija Poput vatre koja guta srce Kao uzrok bez razloga, Razlog bez uzroka. Duvajući vetar što stiže do Volumena srca, Kratera duse, Zidova prostranstva I kuca. I kuca. I k(lj)uca... ukljuci Contact: ansia.dentro@yahoo.com

TU I TAMO

REČENO