21. vijek... Civilizacija na svom vrhuncu, ekonomska kriza u punom naletu, tehnika nas svakim danom sve više proždire. Na prvi pogled ostvarena su sva vjekovna stremljenja, a svi su manje- više, uspjeli da pronađu mjesto pod suncem. I sve nas uglavnom jednako grije.
Prvo smo naučili da hodamo, pričamo, da se igramo, a onda su nas u školi učili da čitamo, pišemo, računamo... I tako godinama dobijamo razne informacije neophodne za život. Nakon višegodišnjeg školovanja dobijemo diplomu sa divnim ocjenama i potvrdu da smo sve savršeno znali. Sve, osim jednog predmeta koji je odavno prestao biti važan, a zove se- ''Kako biti čovjek?'' Većina ljudi očito je bježala sa tih časova u nastojanju da na neki izvještačen i samo njima poznati način izgrade ličnosti dostojne da se nazivaju ''ljudima''. Gdje se izgubilo to suštinsko pitanje naše egzistencije? Možda u sebičnosti, kukavičluku, lažima ili nemoći da postanemo ono što ustvari nikada nećemo biti- ljudi u pravom smislu riječi. Ili je ovo ipak samo još jedna u nizu utopija i potpuno skretanje sa kursa života u kojem zapravo ništa nije idealno i gdje do izražaja dolazi jedino borba za opstanak. Borba u kojoj postojim samo JA, dok oko mene prolaze samo hrpe sastavljene od kostiju, krvi i mesa. Nesposoban da spozna bar nešto vrijedno što ga okružuje današnji ''čovjek'' gazi sve, ne bi li došao do nekog iskrivljenog cilja koji nigdje ne završava. Svi ciljevi su odavno u magli, a jedino što je danas izvjesno glasi: ''Čovjek je čovjeku vuk.''
Tako se krug zatvara i onaj 21. vijek sa početka priče završava u čoporu u kojem se čovjeku gubi svaki trag.
|
Poslao Kaufman2007
. ali ako \'\'ljudi\'\' nastave ovako, sigurno cemo zavrsiti u nekoj pecini 