9.5.2010 - Noć kada su vještice postale stvarnost (2009)

Trideset prvi je oktobar. Poslednji dan ovog mjeseca, po pravoslavnom kalendaru dan svetog Luke, Hristovog sljedbenika i tvorca trećeg jevanđelja. I naizgled sasvim obična noć. A pred kućama i na balkonima zgrada svjetle užarene oči i zlobno se smješe užarena usta, ni manje ni više, nego iz bundeve! Liči kao san koji nema smisla, ali hladan vazduh me vrati u stvarnost.

Nije ovo još jedna noć u nizu, već noć vještica! Do prije nekoliko godina ''proslava'' ovakve noći nije postojala, ili možda predstava o vješticama još nije bila dovoljno jasna.
Surova istina je da su komercijalne tuđinske manifestacije uzele maha i da bezobzirno kradu sve vrijedno što je ovaj narod imao. Sopstvenu tradiciju, praznike i vrijednosti mijenjamo za bezlične američke ''svetkovine''. Običaji jedne od najmlađih nacija na svijetu velikom brzinom zaposjedaju ove prostore, a da se pri tome niko ne zapita zašto. I ne samo običaji, jezik i ostala (ne)kultura. Zemlja koja zapravo nema ništa svoje, od jezika do arhitekture, pobrinula se da i ovdašnjim umovima prenese živopisna čuda. A to ovdje zaista nije bilo teško. Neizgrađene generacije jedva su dočekale da se pojavi nešto dovoljno glupo da ih zabavi, dok će snalažljivi uz sve to i zaraditi.
U takvom okruženju i navikama gubi se svaki naš smisao. Žalosno je zanemarivati svoje porijeklo uvjeravajući se da si i ti jedan od onih dokonih američkih tinejdžera koji će staviti zube vampira i otići u neku lokalnu kafanu na proslavu ''vještičjeg praznika'' - pravi američki san na Balkanu.
Zalutali narod u bezobzirnom vremenu, trenutno je stanje većine.
U nadi da će biti prihvaćeni od strane ostatka svijeta, pojedinci gube sebe, iako je nekad možda i imao jedno od najsavršenijih pisama na svijetu, viševjekovnu istoriju, sjajne manastire, divnu književnost.

Tuđe - slađe, nažalost postaje dio našeg svijeta. Ljudi bez originalnosti i samosvjesti preuzimaju ulogu prosvetitelja i brišu sve što se s mukom stvaralo i čuvalo.
Veliki let na metli ka nekom zatrovanom svijetu uveliko je počeo...

Pošalji komentar! :: Obavesti prijatelja!

00:03, 10.5.2010
Poslao verica
surova istina, nažalost... što se tiče uzimanja nekih tuđih običaja (iako postoje u starijim kulturama isti , samo se tako ne zovu)...neki svoje godine postojanja moraju sakriti iza reči jači,bogatiji,moćniji...dala si temu za razmišljanje svima...

Izmenio verica dana 10.5.2010 u 00:59
Permanent Link
00:25, 10.5.2010
Poslao Anoniman
Letenje na metli je hrišćanska propaganda, da ne kažem glupost. Na žalost nije jedina. Veštice nisu zle po definiciji, kao što ni popovi nisu plemeniti po definiciji.
Malo preobimna tematika za ovako kratak komentar. Ne znam šta je po tebi tačno "sjajno" u manastirima, ali ako voliš isposnički život odricanja, verovatno ćeš naći nešto. Blogovanje i internet otpiši. Za početak. Ako imaš utisak da te kritikujem, vara te utisak. Zanimljive teme biraš i bilo bi još bolje da to malo proširiš. Koliko ti okolnosti i volja dozvole, naravno.
Permanent Link
14:14, 10.5.2010
Poslao wisegirl0
@anoniman: ovo vec zalazi u mnogo dublju diskusiju. Nisam bas uspjela da shvatim recenicu: ''Ako volis manastire... itd. naravno da ih volim, jer predstavljaju dio naroda kojem ja pripadam, za razliku od vjestica za koje ti iz nekih izvora znas da su dobre, tj. da nisu lose. Pop nema nikakvu ulogu u mom poimanju religije. Hvala za komentar u svakom slucaju. Prvom prilikom nastavice se razrada. Poenta je u tome da zaboravljamo nase, a prisvajamo tudje, iako je puno bezvrijednije.

@verica: nazalost, sve vise je tudjine oko nas. hvala za komentar.
Permanent Link
14:53, 11.5.2010
Poslao km07
I posle Radovana - Radovan!
<br>
Permanent Link