8.1.2007
PONEKAD, SAMO PONEKAD
Ponekad poželim da nisam princeza
Ponekad poželim da mojim venama teče crvena krv
Ponekad poželim da srce mi nije komad leda
Ponekad poželim da haljina nije satkana od zvezda

Poželim da Dunav teče uzvodno
Poželim da Sunce izlazi na zapadu
Poželim da Mesec jače od Sunca sija

Da nestanem u svojim snovima
I probudim se u tvojima maštama
Da nestanem na krilima mašte
I probudim se u tvojim željama
Da svoju haljinu zamenim tvojim rukama

Ja ne znam ni ko si
Ja ne znam ni odkud dolaziš
Ja ne znam ni kamo ideš
Ja ne znam da li si princ
Ili tek vitez lutalica

Znam samo da ponekad, samo ponekad
Toliko mi nedostaješ...
Poželim tad da te iz srca izvadim
Poželim tad
Da te čvrsto, čvrsto zagrlim



objavio AnaM u 09:23 | kategorija: stihovi
Permalink | obavesti prijatelja |
Komentari:


Posalji komentar