12/9/2006, 21:00

Naša pesma....

Ljubav se zove imenom tvojim

 

...znaš, ponekad se pitam...
...jeli baš moralo toliko dugo bez tebe...
...probaj zamisliti kako je teško...
...voziti se noću kroz pusti grad...
...u drustvu gospođe samoće...
...i zbog toga se nemoj dosađivati...
...kad pretjeruju sa nježnostima...
...jer za tebe, ljubavi moja...
...nježnost je jedina istina...
...na licu ti vidim da si u snovima sretna...
...a ja više ni sam ne znam...
...ima li razloga spavati...
...jer suviše je lijepo uživo vidjeti san...
...ljubav se zove imenom tvojim...

...da ti si ta, samo meni potrebna...
...tvoje lice nježna je, moja istina...
...tvoje tijelo osjećam i budi me tvoj dah...
...uuuuuuuh ja volim te...
...jer ova noć je iskrena, poput nas...
...samo ti sve tajne znaš o meni...
...moja ljubavi...
...sve ono sto sam ja...
...samo ti...
...ti jedina si sreća mojoj istini...
...moja ljubavi...

...nikad nisam kao tebe nikog volio...
...čak sam radi drugih žena sebe lagao...
...vjerovao nisam nikad da sreća postoji...
...tek sad vidim što je prava snaga ljubavi...
...srećo moja, HVALA ti za sve...
...samo ti sve tajne znaš o meni...
...moja ljubavi...
...sve ono sto sam ja...
...samo ti...
...ti jedina si sreća mojoj istini...
...moja ljubavi...
                                                          Dino Dvornik
meda.gif

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (5) Komentara | email this post
6/9/2006, 22:10

Kad ljubav dođe iznenada...

Ljubav je došla tiho, iznenada, nenajavljeno, slučajno, spontano.Verujem da su takve ljubavi najlepše.

Ispunio je moj dan srećom, učinio da se osećam sigurno i bezbrižno...poletno.

 

Zaljubila sam se, i ovog puta sam sigurna, potpuno sigurna da će to osećanje da traje, i da se razvija, i da živi.

 

A večeras mi nedostaje, mnogo mi nedostaje...

 

Čekam petak...:) 

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (3) Komentara | email this post
28/8/2006, 21:44

Pesma koja boli...mnogo boli...post posvećen M-M

Produži dalje

 

Sada si sasvim blizu kraj mene
ja nisam više tamo na sceni
za tebe ja sam samo zvijezda
i ništa drugo nema u meni

Tebi je važno moje ime
da kažeš društvu
s njim sam bila
a ja sam običan
ko i drugi
i nisam onaj
o kom si snila


Produži dalje, produži dalje
idi od mene
jer još si dijete
u meni ima razočarenja
malo gorčine i puno sjete

Jer ja se isto
smijem i plačem
i imam dobre i loše strane
suviše pušim, pomalo pijem
imam vrline i imam mane

Sada me ostavi malo samog
okreni glavu na drugu stranu
obuci kaput, otvori vrata
polako kreni ka svome stanu

                                                 Zdravko Čolić

 

                ********************************************** 

M....nisam u tebi gledala zvezdu, i znam tvoje vrline i tvoje mane...Znam da previše pušiš i previše piješ, i da si pun gorčine i pun sete....znam...i produžavam zbog svega dalje...

 

M....znam da sam dete....:( i zbog gorčine i zbog sete, i zbog svega što znam....produžavam dalje....

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (0) Komentara | email this post
9/8/2006, 17:47

Tišina

Tišina u meni, i oko mene poslednjih dana. Uhvatila me je letnja depresija, uhvatila me je i nostalgija za nekim prohujalim danima...i ćutim..Ne pišem " pravi " dnevnik, ne pišem ovaj-blog dnevnik...ne odgovaram na mejlove....

Pišem samo na poslu :))...a i tamo mi se dešava da kasnim, i da nemam koncentraciju.

Danas nisam ni bila na poslu. Uspavala sam se, i očajno me boli glava.

Verovatno mi je potreban odmor. Od svega.

A dešavanja i susreta..mali milion..jedva stižem da se odmorim ..i nema razloga da se ovako osećam usamljeno i prazno. Ali se ipak tako osećam...:(

Nadam se da će devet dana u Herceg Novom srediti sve. Idem 19.08.

 

Toliko za sada. Htela sam samo da se javim..da sam tu, da mi ovaj blog još uvek prija...nisam otišla sa njega.

Puno pozdrava svima :)

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (5) Komentara | email this post
25/7/2006, 01:20

:)

Smajli, po drugi put za kratko vreme prisutan u naslovu posta.

 

I...kada pomislim da je nestao, zauvek nestao, ON se javi, i ulepša noć...Mirnija sam i srećnija nego pre pola sata.

 

Eh...šta može da učini jedna obična pp...Čudo!

 

XY, HVALA NA TOM ČUDU! :)

 

I dalje živim u nadi da će ih biti još...mislim na čuda :)

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (5) Komentara | email this post
20/7/2006, 21:15

ALI...

Osećanja nisu bila toliko jaka.Zanos i želja da budem zaljubljena trajali su kratko.

Znam, povredila sam nečija osećanja. I žao mi je zbog toga.

Razum je pobedio osećanja.

ALI, sada se osećam potpuno slobodno. I sigurno.

Sreća je lepa samo dok se čeka...a kada dođe, znam da će biti ONA PRAVA i da će trajati.

Zauvek.

Ovog puta, to su bili samo zanos i želja da nekog volim... 

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (2) Komentara | email this post
17/7/2006, 23:48

:)

Izgleda da sam se zaljubila.

 

Reči čekaju pravi trenutak, da krenu i pretvore se u pesmu, ili priču.

 

Sada ne postoje.

 

Postoje samo osećanja

 

i ona su lepa

 

i volela bih da traju...

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (4) Komentara | email this post
14/7/2006, 21:10

Jedan običan petak

Petak. Oduvek je bio moj omiljeni dan u nedelji. Čarolija petka najbolje se oseća na radnom mestu.

Opuštena atmosfera. Rade se redovni poslovi, nema tenzije prisutne drugim danima.

Bezbrižno pijuckam kafu sa kolegom i koleginicom. Pričamo o deci, o plati, o odmoru...Smejem se vicevima koje kolega skoro da recituje :)

Radim, i to vrlo skoncentrisano. Zanimljivo, uvek sam petkom super skoncentrisana na posao.

U mini pauzi, " na blic " ulazim na net. Čitam poštu...nabacujem VELIKI OSMEH zbog jednog mejla.

Dobijam posle kritiku od moje drage zam.načelnice..ne zbog neta ( i ne zna da sam čitala mejl ) već zato što previše vremena provodim pored računara.

" Izađi malo, šetaj,popij kafu na drugom mestu, ne pored računara-previše radiš!! Petak je, zaboga !!!"

Slično razmišlja i načelnica. Definitivno, imam najbolje šefove, zamenike načelnika i načelnika :)))

Obično šefovi " teraju " zaposlene da rade...a mene kritikuju zbog preteranog rada. Neverovatno, zar ne?

Petak. Opuštena sam. Razmišljam o vikendu koji je ispred mene.

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (0) Komentara | email this post
11/7/2006, 01:45

Sećanje... 11.07.1993-11.07.2006.

Prolazi lagano ovaj dan. Dan prepun tuge i sećanja.

Na današnji dan, pre trinaest godina ugasilo se umorno i bolesno telo mog predobrog oca.

Sećanja bole. Ne prestaju i nikada neće prestati.

Te sive nedelje prepune suza sećam se kao da se desila juče. Sećam se onih tužnih lica koja su me tešila. Sećam se da sam se osećala prazno, i bespomoćno. Izgubljeno. I danas, kada je prošlo trinaest godina, tako se osećam.

Prazno. Bespomoćno.

Tata je živeo za nas. Za mamu, i za nas dve....njegove male devojčice. Poklanjao nam je svu ljubav ovog sveta.

Nije dočekao da proslavi sa mnom moju prvu platu. Žao mi je...nije dočekao da vidi prvi osmeh malog patuljka, mog malog sestrića. Nije čuo ni prvu rečenicu malecke princeze..moje sestričine.

Nije ovde da me hrabri kada mi je teško. Nije ovde da se raduje mojim uspesima.

Otišao je prerano.

Boli činjenica da su njegovi poslednji dani bili strašni. Bolni, pre svega.

Nedostaje mi. MNOGO.

Ovaj post posvećujem njemu- mom tati, čoveku koji je svojom dobrotom, ljubavlju i pažnjom bojio u šarene boje duge moje detinjstvo, moju ranu mladost.

Lažu kad kažu da vreme leči sve.

Ovaj bol u meni nikada neće prestati..... Ljubav ostaje...        

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (7) Komentara | email this post
10/7/2006, 19:42

......

 JA SAM TI JEDINI DRUG

Ja sam ti drug kad loše krene, kad izdaju svi potraži mene, svetlo u mraku, tvoja sam sena za sva vremena.

Kopno u moru što uvek te čeka, vetar u zoru, kad presuši reka, zbog svega što je bilo - ja sam ti jedini drug.

Hajde pričaj mi, o svemu pričaj mi, zar su te ranili, zar su te slomili, ne boj se- priznaj mi, ja ću te braniti.

I kada te napuste svi, uz tebe ću ostati, zauvek ostati.

Ja sam ti drug, nek nema nas više, al tvoja sam krv, u zvezdama piše.

Nebo i zemlja, i svetlo i sena za sva vremena. Sve tvoje znam i sretno i tužno, dobro se pamti, a nestaje ružno. Zbog svega što je bilo- JA SAM TI JEDINI DRUG...

                                   Jasna Zlokić

********************************

Tekst ove pesme nekada davno, davno, u nekom prošlom vremenu, dala sam jednoj osobi. Pokazao mi je kasnije da ga čuva, i da ga nosi u novčaniku, kao amajliju, za srećniji i lepši život.

Nedostaje mi danas. MNOGO mi nedostaje...

Bežim od sećanja, ne živi se od prošlosti, želim da živim u sadašnjosti....  

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (0) Komentara | email this post
2/7/2006, 15:18

Posvećeno svetu koji nestaje...

Grupa " S vremena na vreme " nekada davno je imala svoj hit. Pesmu koju volim, ali koja me ovih dana strašno rastužuje.

 

Moj svet

Svako vreme ostaje u sećanju vršnjaka svojih
kao vreme ludosti strahova i radosti
al' ono što mu daje sjaj
to je neko drugo vreme

Neprohodnim stazama išlo se u novo sutra
u ono magično što nikad nije konačno
u nama tinja isti žar
i ista pesma je u nama

Moj svet
čaroban i lep
sigurnost mi daje da nogom me vodi
moj svet čaroban i lep
sigurnost mi daje ja verujem u to

******************************

Moj svet, nekada čaroban i lep, lagano nestaje. Odlaze oni koji su mi nekada značili...svako na svoj način.

Danas sam saznala da jednog mog poznanika, prijatelja, više nema.

Tužna sam. Mnogo je ljudi zauvek otišlo iz mog života. MNOGO......

I retko čujem neke lepe vesti, prate me samo tužne.

 

Ništa više nije kao pre. Udaljila sam se od starih, stekla nove prijatelje. Na poslu je mnogo starih kolega otišlo. Ali, došle su nove kolege, mnoge od njih ne poznajem.

Ulica, nekada mirna i lepa, postaje bučna, prenaseljena. Srećem nova, nepoznata lica.

Svet se menja što je neminovno.

Ali, bole me promene, bole odlasci zauvek dragih ljudi.

Tužna sam.    

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (1) Komentara | email this post
23/6/2006, 23:02

LAPTOP

Planiram da kupim laptop. Danas sam obišla nekoliko prodavnica računara. Cene su ujednačene i razumne. A ja sam potpuno zbunjena :)

Nisam neki veliki stručnjak ni za obične-desktop računare, a pogotovo nisam stručnjak za notebook računare.

Da li je bolje da laptop ima 256 RAM memorije ili 512? Koliko GB-40, 60, 80? A kako funkcioniše Internet? Da li je bolje imati  modem i umrežiti laptop sa ovim računarom, ili je bolja bežična konekcija - Wireless LAN ( Ugovor sa MTS-om...i plaćanje preko tel.računa, šta se onda dešava sa netom , na ovom računaru, da li se nešto menja, jer bi oba računara morala da idu na net sa ovog jednog, postojećeg tel.broja ).

Joj, čini mi se da sam totalno nepismena kada su računari u pitanju :(

Ne mogu da čekam ponedeljak, i da sva ova pitanja postavim kolegama iz ERC-a.

Nadam se i da ću ovde naći odgovore..makar na neka pitanja.

 

Da ne zaboravim : taj notebook ću koristiti za net, za pisanje, za neke manje zahtevne igrice ( Zuma i Jewel ), i ubaciću malo muzike ( ne puno )- da li je onda dovoljno 40GB, i 256 RAM memorije?  

Hvala vam puno-unapred, i nadam se da vas nisam ugnjavila sa ovim, možda smešnim i glupim pitanjima :)

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (1) Komentara | email this post
21/6/2006, 15:30

U jednom vrelom danu

U jednom vrelom danu, kao što je ovaj, ne mogu ništa da radim...Razmišljam o svemu šta mi se dešavalo ovih dana, razmišljam o nekim ljudima, o nekim stvarima.

Manje sam tužna i depresivna. Znam zašto me je zabolela oštra reč mog net prijatelja.

Zato što me je njegovo pisanje mnogo podsetilo na mog bivšeg...koji je često bio verbalno grub prema meni.

 

Čitam ovih dana knjigu " Kad ostaneš sama " Šile O' Flenegan. Tema je zanimljiva- šta radite kada ostanete sami?

Tu se nalazi i pitanje koje često postavljam samoj sebi- Da li su posao i karijera važniji od porodice, i kada je pravo vreme za formiranje porodice?

Pronalazim se u toj knjizi.

Prija mi čitanje u ovim vrelim danima, koji traju i koji će još malo trajati.

Kažu meteorolozi da osveženje možemo da očekujemo tek sledeće nedelje :(     

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (4) Komentara | email this post
19/6/2006, 23:53

Tuga

Tužna sam. Beskrajno mnogo. Odavno se nisam ovako osećala, kao što se osećam večeras.

Osećam se prazno, bespomoćno, usamljeno, razočarano, i tuga je velika...

Znam i razlog zašto se ovako osećam. Nisu u pitanju, ni porodica, ni ljubav, ni posao...ni ova paklena vrućina nije u pitanju.

Iznenadila me je jedna javna poruka mog net prijatelja. I razočarala. Ljut je, bez nekog ozbiljnog razloga, na mene. I, umesto da to rešimo preko pp ili preko mejla, on iznosi naš nesporazum javno.

Ono šta me posebno boli, to je tišina posle njegovog posta. Niko nije ništa napisao. Niko me nije ni kudio, a ni branio.

Pitam se, a šta ja tražim tamo? 

Sigurno je greška u meni, a ne u njima.

Razmišljam da jedno vreme prekinem i sa forumima, i sa blogovima, i sa netom uopšte. Da se posvetim " pravom životu ". Da odmorim..razmislim o svemu i o svima.

Nemam običaj da delim prijatelje, na net i na prijatelje iz " pravog života ". Zato me toliko boli oštra reč.

Nadam se, iskreno se nadam, da će mi sutra biti lepši dan.       

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (15) Komentara | email this post
18/6/2006, 01:53

Za noćne ptičice ovog blog neba :)

Malopre, na prethodnom postu, postignut je jedan dogovor :) A svaki dogovor prati i posluženje, zar ne...evo stiže...za sve noćne ptičice i za one ranoranioce....

Prijatno, čitamo se!

 

          

 

          

 

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (16) Komentara | email this post
18/6/2006, 01:14

Jedan post pun pozitivnih misli..:)

Želim da potpuno zaboravim ono šta je bilo, da ne razmišljam šta je moglo da bude, da su stvari bile drugačije.

Ponekad se mora staviti tačka na priče koje nisu, od samog početka,mogle da imaju srećan kraj.

Želim da mislim pozitivno. Da verujem u čuda. Samo ako verujemo u čuda,ona su moguća.

 

Moram da čekam.Znam onu poslovicu STRPLJEN-SPAŠEN.

I čekaću, neće mi to pasti mnogo teško.

 

Čekaću,jer mislim da čekam onog PRAVOG.Sve mi " govori " da je to ono..što treba da bude, i da se krug lagano, ali sigurno zatvara (a to zapravo i želim ).

 

Ah...kako mi je malo potrebno da budem srećna, dovoljne su bile samo one reči...( a nisu one klasične..VT :) )....  

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (18) Komentara | email this post
13/6/2006, 22:57

Mini jubilej :)

Ovo je moj pedeseti post na ovom blogu. Nisam planirala da bude nešto " posebno ", da u pedesetom postu bude neka nova priča, ili omiljena pesma.

Možda će ovaj post biti običan, ali će svakako biti iskren. Ja sam iskrena uvek...i na netu i van neta.

Drago mi je što imam blog na ovom portalu. Atmosfera između blogera je prijatna, postovi su zanimljivi, i znam da nisam nimalo pogrešila što sam otvorila i ovde blog ( posle bloga co.yu i bloga hr. ).

Za ovaj mini jubilej promenila sam i dizajn bloga :) Volim promene, i ne plašim ih se.

O čemu bih još pisala?

Ne dešava mi se trenutno ništa zanimljivo...neću da pišem o politici, a ni svetsko prvenstvo u fudbalu ne pratim, da bih mogla da pišem o tome :)

Možda je najbolje da završim pisanje...i da sačekam inspiraciju :)

Znam da će doći, kada se najmanje nadam.     

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (6) Komentara | email this post
11/6/2006, 20:58

Povratak kući :)

Pre tri sata sam se vratila kući. Dobro je, nije me dočekala kiša.

Provela sam sedam dana u Sokobanji. I kakvi su moji utisci? Banja je lepa, priroda je božanstvena, meštani su neposredni i veoma gostoljubivi, ali...Mesto je malo, i mogu posle dva dana da se upoznaju sve ulice, svi kafići, da se vide sve prirodne lepote. I dosadno je, prilično dosadno svakodnevno šetati istim ulicama, i gledati ista lica.

 

" Baterije " sam napunila. Odmorila se od neta, koji mi je ipak malo nedostajao, i evo me opet ovde.

 

U potpunosti se slažem sa poslovicama : " Svuda pođi- kući dođi "  i  " Svoja kućica-svoja slobodica " :)))))....    

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (3) Komentara | email this post
2/6/2006, 22:51

Jedan sasvim običan post :)

Nekoliko dana nisam pisala ovde. Večeras pišem, imam vremena, i moram nešto da napišem pre nego što otputujem.

Neću biti u Beogradu desetak dana. Ne verujem da ću pisati iz nekog net kafea. 

 

Neobično sam raspoložena u poslednje vreme. Smenjuju se sreća-tuga, sreća- tuga...

I prija mi tišina. Ćutim, i to mi baš prija. 

 

Ne pišem mejlove...( sem jednoj, jedinoj osobi ), ne ostavljam postove na forumima.

Čitam blogove, čitam postove na forumima, čitam mejlove :), i razmišljam, skupljam utiske...Slažem i neke kockice mozaika iz čarobne " kutije sećanja ", i čini mi se da se krug lagano zatvara.

Reči još uvek postoje, kada se krug bude u potpunosti zatvorio, reči će nestati....

Ubija me ovo kišovito vreme, MRZIM KIŠU i hladno vreme.     

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (3) Komentara | email this post
27/5/2006, 23:38

Da li slušate radio?

Pre neki dan sam kupila novi kasetofon/radio za kancelariju. Stari sam poklonila koleginici iz druge kancelarije.

I sada, posle nekoliko meseci slušanja mp3 muzike, ponovo slušam, i uživam u radio programu.

 

Sećam se onih davnih dana kada sam sa drugaricom svakodnevno slušala " Fontanu želja " na Studiju B. Sećam se da smo jednom prilikom bile i gosti te emisije, tada veoma popularne.

 

Zatim je usledilo slušanje " Ozona ", a nakon " Ozona " slušala sam gotovo sve emisije radio " Pingvina ".

 

Radio " Indeks  " slušam od početka. Nekada sam rado slušala i " Vanilice " na devedesetdvojci.

I Marka Jankovića, na svim radio stanicama gde je bio voditelj.

 

Danas se radio program promenio. Ima mnogo stanica, ali malo dobrih i kvalitetnih novinara i emisija.

U radio difuziji vlada haotično stanje. Ne znam koliko će se stvari popraviti posle odluka RRA o dodeli frekvencija.

Bilo bi mi drago da stanje u ovom mediju bude bolje nego što je danas.

 

Nedostaju mi neke emisije, možda sam nostalgično vezana za njih...i neki novinari.

 

Da li vi slušate radio? Koje su vaše omiljene stanice? Emisije, novinari?

 

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (2) Komentara | email this post