4 June 2007
dokona
Kad se probudim, gledam u tavanicu. Jutarnji pucanj u prazno. Mislim koji je dan, koliko ima sati? Imam li šta zakazano? Mislim na tebe koji silaziš sa sprata. Sediš u klonji. Spremaš doručak. Šta si obukao? Kada se mirišeš? Da li silaziš na ulicu polako, korak po korak - ili brzo strčiš? Kako osećaš Sunce na licu i miris lipe odjednom u nozdrvama? Kako čuješ vrisku dece iz vrtića?
Kome se smeškaš? Kako kažeš "dobro jutro"? Koliko ti treba do posla? Kojim se ulicama krećeš? Šta vidiš? Čemu se diviš? Šta te nervira?
Gde sediš na poslu? Gde ti je kancelarija? Sa kim sediš? Pored prozora? Pored vrata? Ima li promaje? Jesi li gladan? Da li ti se spava? Na koga misliš?
Sve dok mi se mobilni ne oglasi dva puta kratkim zvukom.
Onda sve znam... i dan može da počne....
{ Last Page } { Page 226 of 340 } { Next Page }
|