SRNENA | |
4 January 2013EndeOvaj blog prestaje sa radom.Odavno više ja nisam ona. Odavno ona više nije ja. I to je to... Čitamo se pod novim imenom. Ko prepozna, prepoznao... ko nije, nek se mrndža.
21h52
,
4 January 2013
Link
24 December 2012Googlovana22.22
15h12
,
24 December 2012
Link
31 December 2010Noge u lavoru...... farba na kosi. Voćna salata na terasi. Sa slanim rolatom od spanaća i susam-kuglicama od belog mesa. Roštilj da se pokupi od bucmastog roštiljdžije sa ugla pijace u 18.30, pekarski krompir od mame nešto posle toga. Kupila sam leba. 4 kila. Valjda je dosta. Pih. Ostalo je da obrijem noge pa da ih namackam, očupam obrve i operem kosu. Da met'em viklere. Nalakiram nokte. I odlučim šta ću gore, a šta dole. Onda, da uvijem poklone za decu, met'em ih u kese pa ispod jelke. Pre toga, da usisam stan, operem sudove i šta mi još padne na pamet. Tetka, Mačak i Dečak spavaju. Čoveče... čak ni muziku nisam pustila. Oduševaljava me što čujem zvuk tastature dok ovo kucam. I to na 31. decembar. Pih.... Kako li je sada u Kanu? Hm... Žene su ženstvene, čak i u nemogućim situacijama i datumima. Ovo je moj pokušaj da ponovo budem i Žena, osim samo Majka. Ako se ne vidimo pre dočeka, znate sve. Ili treba da kažem na glas? OK, OK, evo... SREĆNA VAM NOVA GODINA! Čitamo se, do tada...
15h05
,
31 December 2010
Link
2 August 2010Жал?Писао ми један другар да није цео дан могао да се покупи. Видео графит који га је сјебао на дан. Неко је написао "Тражи се девојка да грицкамо семенке на клупи". Написао ми велики мејл на ту тему. А мени слика пред очима. То је све.
22h23
,
2 August 2010
Link
21 July 2010To je tako, i nije tragicno..
07h26
,
21 July 2010
Link
19 July 2010OdlepilaDane provodim kod babe. Majstori namestaju kotao za centralno grejanje posto se ove zime zamalo smrzla - smatrala je da moja majka skupo placa struju i jedne noci jednostavno iskljucila TA pec. Sestra i ja je nasle polu smrznutu kako lezi na krevetu... nesposobnu da se pomeri. Noge kao debla, mrtva na dodir. Drhtala je svojim ljubicastim usnama dok sam je brisala i presvlacila njeno ukoceno telo.
Mojoj majci puko film, podigla kredit i uvodi joj centralno. Isto na struju. Vozac i ja smo uneli radijatore jer je "doslo do greske u dogovoru" sa Gospodom Bogom valjda, posto i moja majka i gdjica iz Preduzeca tvrde da je ona druga kriva. Sest jebeno teskih radijatora uvijenih i najlon po kisi koja pljusti. I kotao, i sipke, i sipkice. Uneli. Nisam osecala ruke. Ni noge. NI ledja. Jebem ti grejanje... Sad se konacno sve namesta. Dva majstora vec peti dan guraju svoje alate svuda po kuci koja samo sto se nije raspala jer baba tvrdoglavo odbija da se urade novi temelji i kuca sve vise sleze. Tone. Po fasadi se ne bi reklo, al sam se zaprepastila kad sam videla da u jednu pukotinu u tzv dnevnoj sobi mogu da uguram celu saku. A da bi majstori mogli da vitlaju svojim alatom, morali smo da ocistimo kucu. I uglove. I da sklonimo tepihe. I pomerimo namestaj. Jbte... Insekata svih vrsta. I malih glodara. Bubica. Paukova. Prasine. I prljavstine. Jbte. Pre nego omatorim izbacicu iz stana sve potpuno nepotrebne stvari. I namestaj. I odecu. I zavese koje cuvam "za svaki slucaj". Ma sve sem kreveta, stola, stolica, nekog vida komunikacije sa spoljnim svetom (ko zna sta ce biti popularno za 50 godina). A deci cu da kazem da me posalju u dom cim pokazem prve znake demencije, agresije, bezobrazluka i prostote. Moja baba se pretvorila u neku osobu koju ne poznajem i koju ne volim. Koja psuje i vredja, pljuje po svojim rodjenima i pokazuje svakim svojim gestom da ne podnosi sto smo u NJENOJ kuci. Za mene me bas briga, al mi smeta sto maltretira moju majku. Ova je voli i ugadja. Non stop. Ne volim ovu osobu koja se samo zove moja baba. Ne osecam ni trun pozitivne emocije za nju. To nije moja baba. To je neka potpuno druga osoba. Pomahnitala. Zla. Sebicna. Podmukla. Odlepila.
09h00
,
19 July 2010
Link
8 July 2010I jopetTo me podseti da taj dan. Na sedenje u njegovoj dnevnoj kao da sam u čekaonici. Odnosno, kao da je on u mojoj čekaonici. Odbila sam bila i kafu i čaj, delio nas je sto i njegov "jedigovna" stav. Čudno kako se sećam zidove njegove sobe, pre nego što su postali neobično vrišteći crveni i žuti. Osetila sam da želi da izađem što pre. Prčkao je po računaru, tobože jako zauzet. Glumatao... Mislim da sam očekivala više skamenjenosti na njegovom licu. Više iznenađenja. Više... života? Neku žilu da iskoči na vratu, ... m-m. Ništa. Samo je gledao negde pored moje glave, verovatno kroz prozor. Mnogo je teško da glumataš da ti se ne plače, znaš? Sada, posle 6 godina, mislim da sam trebala da plačem. I prevrnem sto. I porazbijam što-šta stvari. I psujem i pljujem. A ja sam ustala i otišla. Bezdoviđenja. ************************ Svaki put kad je krajpaondapočetakopet pomislim na taj dan. To je nulti dan. Moj večni nulti dan. I znaš šta?
17h33
,
8 July 2010
Link
4 July 2010Kratka, od četiri rečiPosle deset sati vožnje mislila sam da ću da se onesvestim. Nisam. Odmorila, tušnula, jela. Popila jednu, pa drugu kafu. Probala da spavam. Nešto kao žgaravica rovarilo je po želucu. Nešto kao virtuelno. Nešto kao iracionalno. Povratila. Nije pomoglo. Onda sam shvatila, da je psihički. Čvaknula net tek u 11. Sačekala da se digne sistem, pogledala poštu. Nije ga bilo. Čudno. On je uvek tu. Poslala poruku, opet se istuširala, pa zakucala u krevet. Posle trećeg nessa pojavio se. Napisao "hellou!" i žgaravica se vratila. Osećaj da ću da povratim po tastaturi me nije napuštao. Pričali poslovno. Kratko. Bez ijedne emocije. Onda je rekao to što sam očekivala. I jedini nagon koji sam imala, osim bljuvanja po tastaturi, je bio da ugasim sve. I da zaboravim. "Ne voliš?" *********************** Lepo je znati da si živ iznutra. Da osećaš. Makar to bila bol.
20h53
,
4 July 2010
Link
15 June 2010INSIDE AND OUTMmmmm, ne sećam se kad sam poslednji put nešto zapisala ovde i potpuno je razumljivo da me se ne sećate. Ne sećam se ni ja vas. Jer ste svi Novi. Ovi stari će mahnuti. *************************************************** Htedoh reći, jebeno je dobro pomiriti se i oprostiti. Sve i svašta, ne onako, na silu k'o kad te vaspitačica tera da pružiš ruku zakletom neprijatelju... ne bi ti, ni mrtav - al' moraš. Nos ćeš mu razbiti kasnije, to znači taj osmejak što ga pokazuješ. (Koliko jaja treba za gibanicu? Nešto mi pade na pamet sad...) Seks ne vidoh deset meseci, još malo pa ću mu dati jednogodini pomen. Nije mi teško. Ma jok. Valjda kad upadneš u famoznutridesetšestu baštebriga. Daleko od toga da se ne bih ja... ohhhh bih bih bih... al' nekako... ne ide. Stare ne bih podgrevala, nove mi se ne da vatati. Sadašnjih ionako nema. Ajd. Možda napišem nešto opet. Ljub
08h32
,
15 June 2010
Link
12 August 2009Hello...
01h01
,
12 August 2009
Link
24 July 2009ПродатоИзгледа да сам заборавила како се пише. Онако, из Душе, из Срца... као да не умем више. Тужне песме ме не расплачу, не задрхтим кад ме додирне, не умем да се обрадујем ни растужим. То је вероватно најгора ствар која може да се деси... кад немаш више Живости, кад не постоји Мотивациони момент... Радујем се ја, о да, дневним милостима. Радујем се кад ми неко прочита мисли и купи сладолед, баш онај који сам замислила да ми се топи под језиком. Нервира ме кад ђубретари ладе јајца цео дан и онда, кад захладни, ја отворим све терасе и прозоре, кроз стан крене да лелује хладњикави ваздух... онда наступе они, са бучним камионом и неподношљивим смрадом. Затварам све и чекам да оду и да прође још додатних 10мин, да се размине миомирис распаднутих отпадака. Наслика ми осмех Дечакова поза „спавам преко целог кревета“ и равномерно хркање. Ал' оно што је некад умело да ме држи будном, наелектирсаном неиздрживом чежњом, нестрпљењем да сване.... Е, тога нема...
21h54
,
24 July 2009
Link
24 July 2009osjetim u zraku... u svakoj stranici... u svakome budzaku..
20h04
,
24 July 2009
Link
22 July 2009Nije vicDok setkam sa Decakom po parku, jedno popodne/vece naidjem na dvojicu pijanaca kako se makljaju.
Pre toga su se grlili i cmakali... pijana posla. Prepoznala sam ih, to su ona dva dripca sto sede ispred prodavnice sa narkicima i cirkaju. Al' ne traze pare od prolaznika, samo im je lakse da sede tu, nego da se opijaju u parku... od klupe do prodavnice ime celih 10m...a pretpostavljam... sto si pijaniji, prodavnica je sve dalja...? Elem, maklaju se oni, ko u akcionim filmovima, al onako... slow motion... padaju jedan preko drugoga i onda u jednom trenutku Nenormalniji sutne onog Pijanijeg u glavu a onda ga i raspali kajsem po licu. Htela -ne htela, ja sam to videla jer smo nailazili na celu tu scenu. Nije trajalo duze od 10 sekundi. Pijaniji je ostao da lezi u bari, onaj drugi se vratio u prodavnicu. Pola sata posle toga, ovaj se nekako izvukao iz te bare i sedi na klupi, sav krvav i blatnjav. Skupio se narod, zapitkuju ga... Dosla Hitna, a zatim i policija. Tj, patrola. Kazem Mariji da pricuva Vuleta, da idem da im kazem sta sam videla. I onda... Pored svega toga... Cika-Policajac, ko iz snova. Mojih snova. Stojim pored njega dok prepisuje podatke iz moje LK, onako... kleckaju mi kolenca. Visi od mene za glavu i po. Razbacan. Molim Boga da nije klinac, samo da nije klinac, oooooooooooooooo....! Ima i neki glas... mmmmm, onako.... pravi.... mmmmmm... Kapiram da me njegov kolega zapitkuje a ja odgovaram Razbacanom. Uffffff.... vratio mi LK i dubokim glasom ce.... "zvacemo Vas ako nesto bude potrebno..." ***************************** Posle tusiranja i poleganja moje malenkosti u krevet skapiram - nema sanse da budemo par. On policajac, ja plavusa? Ma ne... nije to. Nije mi trazio broj telefona. A ja nisam pogledala njegovu znacku. Propade svet.
17h43
,
22 July 2009
Link
21 July 2009Sve i svastaMuka mi je da gledam na TV Poslednju Pricu O Majkl Dzeksonu. Kako je ziveo. Sta je radio. Koga je prcao sa kim se budio, sta je mozda pipkao a mozda i nije....
Kako je jadan umreo? Videcemo. Muka mi je. ************************************************************************* Mozda sam malo vise nervozna jer sam dobila posle jednomesecne pauze i jebeni zenski krst nosim vec 6. dan po ovim vrucinama... zene mene razumeju, juce sedimo B i ja na terasi (opet) i kukamo kako nas bole stomaci. Imam ja ideju, sta rade komsije ispod mene, izmedju 8 i 10 uvece... slusaju kako ona i ja kukamo, a onda idu u krevet, govoreci jedni drugima "jbte koji smo mi srecnici!!!!!" ******************************************************************* Juce sam htela da razbijem od batina jednog coveka a jednu zenu da vucem po ulici drzeci je za kosu. Onako. Cisto da me prodje napetost. Takodje, htela sam da vristim i skacem u mestu na sred ulice... umesto svega toga namestila sam tepih potpuno sama i momentalno pala u krevet od bolova, psujuci SVE musko sto postoji, i tepihe, i zavese, i usisivace... Uzela brufen... cekala da pocne da deluje... i nista. Onda roknula "Rapten K" i nesto za opustanje misica. Spavala ko beba, celih sat vremena. Pokupila Decaka i u medjuvremenu opet se posvadjala sa jos jednim covekom. Onako... totalitarno, milioniti put. Htela da mu raspalim samarcinu bar 2 puta, al sam sve vreme bila fina. Kasnila sam na sastanak. I psovala sto sam zensko... **************** Sanjala sam da nosim petla. Koga sam zamenila za devojcicu koja je trazila mamu. Naisle smo na kolonu prelepih konja koje su jahale devojke, zahvaljivale su mi sto ima pomazem. Nisam imala pojma na cemu. Trgnuli su me iz sna njihovo vristanje kad je poceo napad vampira. Sedela sam na ivici kreveta, tapkajuci stopalima po sveze opranom, mukom namestenom tapihu dok je Decak hrkao. Jebem ti zensko....
21h18
,
21 July 2009
Link
20 July 2009TriciklPokušavala sam i pokazivala. I uvek se ta avantura završavala tako što je on u suzama a ja nosim tricikl do zgrade pa uz stepenice, želeći da moja zgrada ima lift, da ga sutra neću zateći na odmorištu kad budem vodila Dečaka u vrtić... da će volšebno nestati i prekinuti trociklašku golgotu.I opet, silazimo niz stepenice i već vidim... Vidim da će Dečakove oči da sinu i da će da kaže: -'OĆU JA!!! - Grabim tricikl i silazimo. Kažem mu da idemo u park, okreće guvernale i pre nego što sam dohvatila šipku kojom se gura trocikl (i koju sam htela da bacim milion puta, da bi naučio da okreće pedale) - gledam Dečaka kako odlazi kroz pasaž. Otvorenih usta gledam. Pala mi "fioka". Prelazimo ulicu, i on kreće da vozi. Brzo, polako, stane, pa krene. Sve to bez mene. Povremeno se okrene da vidi da li ga pratim, nasmeši se i onda nastavi. Dolazimo do uzbrdice i on staje. Pokušava da okreće pedale, ali mu je preteško. Stojim sa strane i posmatram... Vaspitavam ga da kad padne - sam ustane. Kad bude frka - da me ne zove. Ja sam tu da pomognem samo onda kad su sve druge opcije iscrpljene. Ali sam tu, on me vidi i zna da ću da pomognem. Pokušava da okreće pedale, ali mu ne ide. Gledamo se i ja čekam da me pozove. Ali, on idalje pokušava. SAM. Spušta noge pored tricikla i hoće da se odgurne - kažem, "NE, okreći pedale!" I on pokušava. Konačno, snuždenog lica kaže mi "Ajde mame." (zbunjuju ga padeži u poslednje vreme, pa nas sve zove - meme, tete, bake, dede). Poguram ga i on srećno vozi dalje. ******************** Trebaću mu kad zagusti. Nije to velika nauka. Valjda je tako kod svakog normalnog dete - roditelj odnosa. I kapiram ja sve to. Al' opet sam zacmizdrila u sred parka. Dečak raste.
09h20
,
20 July 2009
Link
18 July 2009Dabogda se nasmejali....
12h00
,
18 July 2009
Link
17 July 2009KontinuitetOna je uvak bila IZNAD mene... jedna od onih devojčica koja je slatko i zajedljivo umela da se nasmeje mojoj klipavoj i pogurenoj "soon to b teen pojavi", masne kose bez znanja o depilaciji nogu i mini valu (tad je to bio vrhunac nege pre-teen ženske populacije Srbije s'kraja osmadesetih). Ona je u osmom već imala sise, struk i kuk, brdo dečaka koji su svoje jutarnje erekcije trošili na njen lik, a šuškalo se čak da postoje dva do tri srednjoškolca koja jedva čekaju da ona postane gimnazijalka.
Klasika. Poređenja radi, ja sam sekla vene za Nikolom iz VIII2, bubuljičavim plavušanom koji je javno bežao od mene i jadao se kako ne može da živi od mojih pisama (?????) a tajno je trčao niz stepenice svoje zgrade da prošetamo po nekakvom mraku... oboje smo bili nesposobni da shvatimo šta bi u tom mraku trebali da radimo, al smo svejedno šetali i tako... ništa posebno. Naravno meni je to bilo KAO KUĆA velika stvar... mislila sam da je to romantično.... za to vreme ona je izlazila u disko i vrckala u svojim prvim "levis 501", (kupljenje u "Varteks"- u ) sve utegnuta u usku crnu rolku, kratke i divlje kose, sa neizbežnom maramom preko rol-kragne. Među prvima je imala Sebastijan torbu i kaubojke.
I ja sam je mrzela, ujedno i zavidela. Kako to već biva. Klasika. Naprasno je počela da se druži samnom kad je shvatila da preko mene može da dođe do Peđe. Sladak dečko koga sam uvek doživljavala samo kao druga, nekoga sa kim sam delila klupu na časovima ruskog. I valjda, na obostranu korist, počele smo da provodimo vreme zajedno. Dvadeset i jednu godinu posle, ovog paklenog popodneva, sedimo na mojoj terasi i lakiramo nokte. Obe smo, u 35tog godini života, havarisane ženske - raspuštaljke, što bi rekao naš grad. Ja samohrana, nezaposlena i emotivno-onesposobljena-za-romantiku majka, ona je Magistar fizičke hemije, soon to b Doktor Nauka. Nema dece. Moja misija ovog leta je da joj dokažem da joj je vreme i za to. Njena misija je da me natera da završim fakultet. Kukamo obe kako smo bez para, ja smišljam kako da uvalim Dečaka ocu na spavanje... mrzi me da se pomerim od vrućine... "Jesi ikada mogla da zamisliš nas dve ovako....?" Oduvam dim negde u popodne koje najavljuje vrelu noć... Odmahnem glavom. "Negde smo se debelo zajebale..." promrmljam. "Ma mico, samo da smo zdrave! To je najbitnije!" nasmeje se i potapše me po kolenu, a onda joj pogled padne na moje pete...." Stvarno si stoka zapuštena..." ************************************************************ Viš', to je vrhunac prijateljstva od preko 20god. Nije bitno što smo negde kod Albukerkija zamenile levo za desno, napred za nazad, pogrešno i ispravno... što su nam životi trenutno osnova za latinoameričku seriju najgore klase u koje niko ne veruje da su moguće. Bitno je da smo zdrave. I iskrene. Klasika.
20h18
,
17 July 2009
Link
17 July 2009Volite da se preganjate...Ništa se bitno nije promenilo... komentar se odnosi na raspravu na Administracija blogu.Ajd, čitamo se uskoro...
01h05
,
17 July 2009
Link
22 June 2009Singalong
09h14
,
22 June 2009
Link
24 May 2009TROGODIŠNJAKNoćas je plakao... neutešno. Pokušavala sam da ga probudim. Ljubila. Mazila. Govorila milim glasom... tepala... uzela ga u naručje nežno pritiskajući njegovu glavu uz moje grudi... šaputala...
I ništa. Povisila glas, pljeskala dlanovima, pokušavala da mu otvorim oči.. I ništa. Plakao je... "Jao... jaoooooo.... mamaaa.... jaoooooooo!" Pokušavala sam. Da mi kaže šta je to "jao". Uho? Stomak? Glava? Noga? "Jaoooo mamaaaaaaaa....!!!!" Tužno zapomaganje iz duguljastog tela. Nisam se dala, nisam zaplakala. "Reci sine, šta te boli, kaži mami..!" "jaoooooo jaooo... mamaaaa..." ******************************************* I meni se vrati, gledajući ga kako se prevrće po krevetu, trenutak kad sam ga prvi put videla. Pre 3 godine. Kad su mi ga doneli... kad se na kraju hodnika pojavila malecna kosata glava u rukama babice. I Anin pogled kojim je obgrlila mene i njega... Kako su ga stavili na moje grudi... to malecno, kmecavo stvorenje... i kako sam mu rekla "Izvini za sve što nas čeka..." I kako sam se i tada borila da ne zaplačem. ******************************************* On sutra puni 3 godine. Ide u vrtić. Gleda "Pepu Prase" do iznemoglosti. Odvikava se od pelena. Ne voli meso. Ima devojku Jonanu. Deda Joju. Teta Anu. Lila i Nidju. Mnogo kose. Ume da podigne palac na gore i pokaže koja je koja boja. Mrzi ga da okreće pedale na trociklu. Voli da peva. I užasno se boji grmljavine. Šampion je da zezne sve što ne sme da zezne. Da me izvede iz takta za 2 nano sekunde. Da se buni i ljuti i tvrdoglavo ćuti kad nije po njegovom. Da me ne gleda. Kao da ne postojim. I da me istopi jednim osmehom. Jutarnjim. ************************************************************************ U 5 ujutru, konačno... leži pored mene, iznuren od plakanja. Tražio mi sokić i moju kosu. Posmatramo zvezde na ekranu. "Mama...." kaže tiho... pogledam ga. "Ugasi." Deset sekundi kasnije, čujem ga kako hrče. Ljubim mu masnicu na nosu... Trogodišnjak moj.
01h35
,
24 May 2009
Link
{ Last Page } { Page 1 of 17 } { Next Page } |
About MeMoj Profil Arhiva Prijatelji Foto Album LinkoviShewolfBaka i unuci Tetka Ly Voja Tvrđavica Andjela Mira Krhka MenSana Dubrovčanka Vučja Politika GulanFer HAUG! Ogavna U Srce Me Dira BlogSpot Srna KategorijeMelodije kojim robujemOdgledala Zadnje napisanoEndeGooglovana Noge u lavoru... Жал? To je tako, i nije tragicno.. Odlepila I jopet Kratka, od četiri reči INSIDE AND OUT Hello... PrijateljipoglavicaLady miriam Sanatorijum Sljivka vojslav sum BIBA radislav vitaminsuper Ellectra lutalica MrBrown III samojedino Skorpijica yin bozkoj jullie Dzo alady sand AnaM gulanfer Maga lazarica Emanuelle Sonatica Dunja Omid Seven Margaretta mazzapsycho zangrad ff Lazy mungos Foxy Lilith bestioferatur tremi knjiz Freeda zozo fiona LENAJANJIC Cecilia ivanka1961 veverica blamko SumerWine MORE mawena taksista bsladja Proslost Jelena94 mutti Kombib packez pkonta vbn filipus1000 oluja mars iirain Belladonna popadija elfish Lanana Spadalo SKVO ffrida WRATH dusha Anci Jelka prolaznik kojak Svemirko svetlana sandi pepeljuga nota pahulja starsica Giardia Wolfie nurlisoul ShArGaRePiCa fbiana lixinjie zidovi henrylee Atajlo ozon hogarsm raban inanna makso pepeljuga21veka misticna bubamara cvetak asterion dalmatino Patetika OGNJENA aniram Specificna pepelinno Debela pytagora marija88 najs Tresnja MilojevGrozni Grazia amates42htnetdsl tabudic marakroft |