20.6.2010

Kiša...kvasi lice...
Odeća suva, a duša natopljena...Onako...Bez razloga...
Kao kada Sunce zaklone teški, crni oblaci, a iz njih krenu krupne kapi...onako...bez razloga...
Kvase Zemlju, natapaju, na kratko, pa se sklone kako bi Sunce ponovo, svojom svetlošću
milovalo lepotu Zemlje i dugu koja se pojavi tada...Onako...Bez razloga...
Zemlja, svojim šarenilom, mirisom cveća, zelenilom trave, svom svojom lepotom, baš kao i duša,  skriva
vlagu, negde... na dnu...Onako...Bez razloga...
Objavio verica u 20:24
kategorija posta: email this post | Komentara (2)
Kiša nema nameru da stane. Počinjem da se bojim grmljavine.
Poslao Tresnja u 15:30, 21.6.2010 | Link | |
Volim kisu i ovako slikovite kratke tekstove, a bojim se da nista nije bez razloga
Poslao katarina u 20:45, 23.6.2010 | Link | |