6.5.2010
Na nebu, sjajna,mala ili velika, vidljiva , jasna...treperava, nestašna...Uživaš, poigravaš se, a onda... odjednom nestane, zakloni se ili zamrači - ne vidiš je više. Zbuniš se...uplašiš... znaš da je tu, da i dalje sija, samo je skrivena od pogleda tvog, kao da se postidela...
Da li je neko drugi vidi? Da li je uspela da nekome izmami osmeh, isti kakav je bio tvoj dok si u nju gledao...ili je svoju, iskričavu, nežnu, toplu, svetlost unela u nečije srce, isto, kao što je u tvoje unela...
a koja i dalje isijava... pogleda usmerenog ka mestu gde je do pre nekog vremena sijala, stojiš i nadaš se da ceš je ponovo ugledati... Tada... ako se pojavi, prizvaće svetlost iz tvog srca i treperićeš istio kao onda, istim sjajem, istim intenzitetom, istim žarom kao i ona...
...samo ako uspeš da sačuvaš svetlost u svom srcu...
lepo...
