6.5.2010

 

 
Nekada maleno, skoro sićušno, tako da ga je i najslabiji vetar mogao slomiti...

Ojačalo je, izdržalo, poraslo, raširilo svoju krošnju i ponosno prkosi svemu što vreme nosi...
 Drvo... iz korena crpi energiju postojanja, iz vazduha

nadahnuće i znanje, od Sunca toplotu i ljubav, sa neba san i mir...
u krošnji
čuva svoje najmilije...
 Baš je dobro biti drvo...


Objavio verica u 16:05
kategorija posta: email this post | Komentara (0)