9.5.2010

 Posmatram sebe kako užurbanim koracima promičem niz ulicu...Čini mi se da to nisam ja...Neko drugi je
obuzeo moje telo i vodi ga kroz svakodnevnicu...
 Ne, to nisam ja...ja ležim u toplom,vlažnom pesku dok nežni morski talasi golicaju stopala...nikoga oko mene...(izgleda da mi je preko potreban odmor)...
 To nisam ja - pomislih - dok je neko ubrzao moj korak, jer izgleda da opet kasnim...
Objavio verica u 17:28
kategorija posta: email this post | Komentara (1)
..i potrbno je, makar i nesvesno, izvuci se iz sopstvenog tela i posmatrati se iz drugog ugla....jer tek tada mozemo uvideti sopstvenu nesigurnost, nedostatak ili gresku....
Poslao Nehljudov u 18:13, 9.5.2010 | Link | |