Nisam o ovome još pisala... Pa kad sam sad uhvatila malo vremena, moram. :)

Tako mi je drago što si počeo da radiš. Razumijem te da je to teško i sigurno nije neki tvoj posao iz snova. I znam da se smoriš, gotovo koliko i umoriš. Pa i nisi navikao da spavaš tako malo. Al' biće bolje sad kako dani budu prolazili. I onda kad budemo bili zajedno, pa još da nađeš/nađemo neki stan koji je bliže. I još te žena izgrli i izljubi kad dođeš kući sa posla... Pa smjestiš glavu meni u krilo i onda te češkam dok se ne uspavaš. :)

A mlad si... ima još vremena za promjenu zanimanja. Pa jednom kad budeš imao volje, uradićemo nešto po tom pitanju

Već se više i ne sjećam puno toga. Znaš i sam da sam već isti dan izgubila puno toga, ali sam se pomalo sjećala onog dijela o nama. Evo, pokušaću ponovo da ga se prisjetim;

Pisala sam da sam i ja jednom jednostavno stala, i nakon nekog vremena uradila najmanje što sam mogla - ispružila ruke. I pojavio se neko, neko ko ih je uzeo i poveo me sa sobom. Onda kada ja nisam više znala koji put da odaberem, taj neko mi je ponudio da krenem njegovim putem, da pođemo zajedno. Pisala sam kako je sve lakše kada imaš nekog kraj sebe. Nekog koga ti voliš najviše na svijetu, i nekog ko te voli i ko odbija ići dalje bez tebe. Nekog ko je tu da te pogura kada poklekneš. Da treba prihvatiti one šanse za koje najmanje vidimo da bi se mogle pretvoriti u grešku. I ja sam imala takve. Prihvatila sam da odem daleko, negdje u neku zemlju za koju sam samo čula, koju sam samo vidjela na geografskoj karti. U zemlju o kojoj ništa ne znam, ali znam da ću imati svoju posebnu osobu pored sebe i mislim da se to nikada neće pretvoriti u grešku. Vjerujem da neće. Prihvatila sam život koji mi je sudbina ponudila. I ja ću da ga živim zajedno sa nekim koga volim, bez straha da smo pogriješili i da će ikad neko od nas dvoje nastaviti ići bez onog drugog.

''Let's walk together, stay together, be together and grow old together...'' :)

Prvi naslov je bio nešto o 3 mjeseca... Zato prva rečenica počinje tako. :)

Znaš i sam da je toliko prošlo, a i više od toga. Ništa se nije desilo niti sedmicu, dvije prije nego si otišao. Primjetila sam da prvi put otkako si otišao, to stvrano jako želim da uradim. Osjetila sam kako je i sama mašta mnogo toga odradila. Činilo mi se da bi jedan, jedini dodir mogao snažno pokrenuti vrelu krv u meni. Sjedila sam na ovom ''našem'' kauču i vjerujem da znaš kakve misli su mi u glavi bile. Te misli i moja mašta su se ispreplitale. Prestala sam pažljivo da čitam one tekstove iz engleskog. A te misli su me sasvim preuzele, počela sam da osjetim kako moje tijelo priziva dodire. Zamišljala sam tebe, tvoje ruke koje su klizile niz moje tijelo. Tvoje usne koje su me pažljivo ljubile po ruci i stomaku. Tebe, kako me miluješ, gledaš i mirišeš. U glavi mi je bila nametnuta tvoja misao; ''Šta čekaš?'' Nisam mogla da budem dole više. Ustala sam i otišla u sobu. Upalila svjetlo, krenula prema krevetu. Sjetim se da će mi biti ljepše ako isključim svjetlo i uradim to. Legnem, poprijeko. Razmišljam da li da to uradim, ili ne. Pomislih... pa možda malo. I spustim ruku dole, veoma sporo. Provučem je ispod pidžame i gaćica. Dodirnem se i zadrhtim sva. Prvi uzdah se razlio po sobi. Osjetila sam kako se iz sekunde u sekundu sve više uzbuđujem i kako moji uzdasi postaju sve dublji i sve glasniji. I željela sam tebe, tvoje tijelo, poljupce i mirise. Željela sam provući prste kroz tvoju kosu, ljubiti te po vratu, grickati... Kako su te misli nadolazile, i ja sam bila sve nemirnija. Stavila sam prst unutra, osjetila toplinu i vlažnost. Čitavo tijelo sam pomijerala za prstom. Završilo se brzo, jer želja je bila ogromna. Jesam, a i nisam htjela da što prije osjetim onaj osjećaj. Slatko je i ono dok sve to traje, ali ipak je na samom kraju najbolje. Sve je to bilo... bilo vrijedno 3. mjeseca. Nisam odmah izvadila ruku, malo sam je zadržala tamo. I nasmijala se.

Sinoć isto nisam mogla da odolim, kada sam završila sa pisanjem, samo sam se još malo spustila, isključila sijalicu i krenula... Znaš da sam imala spavaćicu. Onu žutu, sa nekom slikom, ako se možeš sjetiti. I one duge čarape, što su mi poderane gore na jednoj čarapi. I jednostavno sam skinula gaćice, pustila ih negdje na krevet, i uradila to još jednom. Ovaj put je trajalo malo duže. Bilo mi je fino nakon toga ležati sa malo podignutom spavaćicom. Bez ikakve tkanine koja bi me dodirnula i učinila da se osjećaj promijeni. Legla sam na desnu stranu i duže od očekivanog osjetila lagano pulsiranje dole. Lijepo sam zaspala.

Kada sam se probudila u sobi se još uvijek osjetio onaj miris...

Želim tvoje prste.

Želim da radimo sve. i da mi radiš sve što si ikad želio, kada dođe naše vrijeme.

Nadam se da si dobro danas. Na skajpu te nema, pa nisam tamo niš' pisala, a i jedva ''na red dođoh'' i to kad sam rekla mami da ustane malo. :D

Pokušavala sam onaj maturski da čitam i da ostane nešto. Al' ništa nisam naučila, ne ide mi nikako. Neda mi se, nimalo, pa valjda zato. I glava me pomalo bolka, glupi propuh, ili promaja... Ne mogu se sjeiti više naziva za to, a da mogu, rado bi ih napisala. :D

Izaćiću sa Šejlom u 18h. Moram je pitati kako je mapa prošla, kakvi su rezultati.

Eto... odoh sad, mama će da nastavi igrati. Tetka bi trebala uskoro da zove, jer još nije.

Hug. Volim. :)

Moraš da radiš tačno ovako!

PRVO;

- Otvoriš kutij'cu i otkloniš čokoladu. Ostavi je bilo gdje. Sada je već kasno, pa je nemoj jesti. Sačekaj do sutra. :D

DRUGO;

- Uzmeš to crno što vidiš i izvadiš iz najlona. Pa otkloniš i pez.

TREĆE;

- Otvoriš mali crni nootebook i pročitaš šta sam ti napisala na prvoj strani. To sam ti kupila, jer mislim da će ti biti praktičnije da njega nosiš uz sebe. :)

ČETVRTO;

- Uzmeš i pročitaš prvo ono pismo koje nema žućkast listić i kockice na sebi.

PETO;

- Pročitaš sad to pismo što ima kockice i što je žućkasto.

ŠESTO;

- CD slušaj kad god i gdje god.

Htjela sam da bude ono što bi najmanje očekivao od mene i što će da te nasmije već od prve kad čuješ šta je. Probrala sam one pjesme koje nikad prije nisam čula. Osim ''Paul Weller - You do something to me'' tu sam čula, ali podavno već. Bila sam i zaboravila na nju. Ima i onih tužnih, ali više ima onih drugih. :) Prepoznaćeš neka imena pjevača, bilo je onih finih pjesama od njih koje su opštepoznate, pa nisam htjela tu da ih stavljam. Te ćeš nekom drugom prilikom da dobiješ... U nekom već obliku.  :D

Htjela sam da budu samo stare pjesme, ali drugačije sam skroz počela. I onda mi je bilo žao obristati one 2-3. koje nisu ''iz tog doba''. Ali, poklonjenom konju se ne gleda u zube, je l'? :D

VOLIM TEEEEE!

''When I saw you I fell in love, and you smiled because you knew...'' William Shakespeare.

Ljubav i zaljubljenost
nisu isto, a imamo I jedno I drugo. Ljubav i zaljubljenost boje nas zivot. 
Necu da mislim o tome da li cemo biti zaljubljeni za 20 godina; u tom misljenju
moze me proci sadasnja zaljubljenost. Mogu da te volim, da cekam valove ove blage ludosti
i ptica u stomaku. Mogu da ti kazem : Srijeda, I’m in love!!!!!!!

I da ti dam par slikica… Tako da mozes i ti da mastas kao ja :D

Sve je bilo onako kako je trebalo da bude, da bi nam sada bilo ovako kako jeste.

Ja kod nas baš ništa ne bih mijenjala.

Proćiće ovo vrijeme. I onaj trenutak kada se budemo zagrlili, svo ovo vrijeme, sve mjesece skoro prazne, će da izbriše. I sa ničim nikad nismo pogriješili, nemamo niti jednu stvar koju možemo nazvati greškom u našoj vezi, jer kod nas greške ne postoje, ostaje nam samo ono što smo naučili. To se pamti kao naučeno, nikako kao nešto što nikako nije trebalo da se desi. Sjećam se... Bilo je tu malih i malo većih stvari. A mi smo morali imati i najsitnije stvari, jer ih nikada sa nikim nismo prošli. I nismo znali za to nikada, do nas. A ponekad se prosto to mora proći. Mora onda kada je vrijedno. Da poznamo i onu najmanju stvarčicu koja može da promijeni raspoložeje onom drugom. Vidiš, to služi tome da se još bolje upoznamo.

Hug.

Kao prvo...

A kao drugo...

Puuuuno sam umorna, pa nisam mogla da pišem. Niti sam nekakav red dočekala. Uglavnom... Biće bar nešto . :D

No, upravo saznah da je Dalibor tu još. Pa... mogu i sad još malo da pišem. Super su postovi, a moram da pohvalim i trud oko slika, nije da se ne vidi. :D

Mislila sam na nas jako dugo, ko zna kad sam zaspala... I kad sam se probudila, opet je tako bilo. Ni sama ne znam jesam li se više prisjećala onih lijepih trenutaka u sobi provedenih, ili mi je malo više mašta nove misli stvarala. Prvo sam bila legla na tvoju stranu, ali sam se kasnije premjestila na onu drugu. Kad sam navikla tako već, i još mi je bilo lakše razmišljati o nama sa te strane, nekako je prirodnije bilo. Par minuta prije nego si me nazvao, baš me bila zgrabila jedna fina misao i toliko me obuzela... Skoro kao da je stvarno bilo. Pokušavala sam da je sve više približim sebi, ali nekako se nije dala...

 Volim te jer si mi dala ljubav, volim ljubav, jer si mi je ti dala.
Bodler

Zelim da dobar dio nas zauvijek ostane djeciji,
da budemo djeca i za 30 godina;djeca sa djecom.

Nadam se da ti je fino tamo (iako znam da atmosfera zna da bude
malo iritantna :D )

                                                                   Hug.hug.hug.

Na ovo naiđoh i sjetih se kako sam to pisala po sveskama davno, davno... Negdje još u osnovnoj i od tad nisam naišla na to. A pošto nikako da nešto normalno smislim, već pola sata... Evo;

''Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time.''

- Stepski vuk

Hug.