I već zamišljam...

Završio si svoju prvu knjigu, noć je, prohladna. Kao da je kraj jeseni. Ti i ja, zajedno smo u gomili ljudi. Došli su svi naši poznanici da te podrže, da nas podrže. Hvale te, lijepa je to knjiga. Odlaziš, pozdravljaš se sa novima koji pristižu i svako ima pitanje ili dva. A ja, stojim i iz daleka te posmatram. Smiješim se, ponosno se smiješim.

Dosta puta do sada sam o tome razmišljala, nisam ti valjda nikad spomenula. Ali, uvijek sam ja izmišljala tok priče. Od juče, jednostavno to imam. Odjednom je samo sve krenulo, kao da sam film gledala.

I sliku koja pristaje sam uspjela brzo naći... :)