Kao prvo, sve sam bolje, jer ću te čuti i vidjeti uskoro! Uzbuđena sam... :) Nadam se da ćeš biti oke, jer ako ne budeš bio, ja ću opet biti _____. Ništa se pokvarilo prije sat-dva... I u rasulu sam. Nema šta me ne boli, kao i po običaju. Al' će sve da prođe kad te vidim. Samo to sada čekam... i jedva čekam! :D

Zaboravila sam napisati da sam te sinoć i sanjala po prvi put kako si otišao... I, ono... imam osjećaj da je to trajalo čitavu noć. :)

Malo je možda i glupkasto, ali svejedno ću ti napisati, jer ne mogu pred ovima da ispričam. :D

Prvo, bili smo (čini mi se) kod tebe u kući. I ja sam bila u onoj košulji tvojoj, koju si mi ostavio. Stojali smo, smijali se i govorio si mi da je skinem, jer mi je velika. I zezao si me što izgleda kao vreća na meni. Ali, nisam željela da je skinem, rekla sam ti da miriši na tebe (''Miris tebe ja nosim...'' ) I nije bila baš ista ovakva, bila je šuškava, kao one neke fensi trenerke. Ne znam što to, ali eto. I tako... ti si mi govorio, ja nisam htjela i ubrzo si me zagrlio, poljubio i... hop! Skinuo je.

Ostatak... khm.  Bilo je lijepo, bilo NAM je lijepo. Ne sjećam se kad sam nas zadnji put tako sanjala. Ljubio si me i ljubio, i ljubio... mazio, mazio i mazio, i ja sam se izgubila, čak i tako - u snu! Baš sam se osjećala onako... ''Like I'm the only girl in the world, like I'm the only one that you ever loved, like I'm the only one who knows your heart... Only one'' Onda je alarm zazvonio. I pokvario mi jutro. I dan. I noć sve dok te ne vidim kako mi se smiješ.  Ostala sam još 5. minuta ležati, da razmišljam o snu, jer sam tada još uvijek mogla svakog detalja da se sjetim. Zaista je bilo prelijepo.