Nek' rima-štima malo. :D

Volim kada mi pjevaš, budem jako sretna... :) Nekako bih ti to rekla i pokazala rado, no, ne ide. Samo se kezim u nadi da ćeš skontati da mi to puno znači. Al' znaš već, valjda nisi zaboravio, rekla sam ti to već i prije. A to je tako valjda jer se ovdje osjećam ograđeno i zatvoreno i jednostavno mi ne ide to da budem ''opuštena'' pored ovo dvoje kraj mene. I znam da me uvijek jedno gleda, a oboje slušaju... I nekad mi bude malo glupo, jer bih pričala i više nego obično da nije ovako kako jeste i da ne moram da ''važem'' svoje pokrete i riječi. Jer, kraj njih se najprirodnije i najugodnije osjećam kada sam ozbiljna i... tako je oduvijek i ne znam sada kako to da promijenim. Žao mi je zbog toga.

Ah, evo... ujak već neko vrijeme puše, hoda i lupka, signališe mi da ustajem. Pa, odoh...

Ali, neka. Proljeće je i sutra idem hraniti patke... Voda, sunce i toplina... Biće fino.:)

Volim te...