Tačno me nešto vuklo ovamo. Sve mislim... je li pisao, nije li? A zašto bi, njemu se to vjerovatno ne piše? A opet...
Ljubav...
Mnogi o njoj pričaju, pišu, pjevaju pjesme... Ali samo su je rijetki osjetili. Rijetki su oni koji zaista ne mogu da žive normalno bez svoje druge, bolje, polovine. Neki pak govore da je nema i ne postoji. Al' ljubav je sve, ljubav donosi sva osjećanja sa sobom. Pa tako i osjećaj tuge koji je kad-kad neshvatljiv. Od kud tu? Od kud sad? Ali ako je i to ono što sačinjava dio ljubavi, onda bez toga ne želim. Želim sve! Želim punu ljubav sa svime! (vidi me, kao da naručujem sendvič...)
Ali, bez obzira što ja želim sve što ljubav pruža, ne želim to i tebi. Želim da osjetiš samo ljepšu stranu nje. Želim da držiš moju ruku i da se ne plašiš ničega. Želim da budeš blizu mene, uvijek, da ne propustim niti jedan trenutak, da proleti, a da te ne spasim nekako. Želim da nikada ne budeš tužan i da te ni sitnice ne dotiču. Želim da budeš hrabar. Jer ljubav je hrabrost, a mi smo ljubav!
Mir... uzmi ga. Trebao bi sa mnom da ga pronađeš.
Pronađi. Uzmi. Dajem ti sve svoje. Samo tebi, od trenutka kada sam te zavolila. Sve uzmi od mene, ostavi samo malo srca, sa kojim bih i dalje mogla najviše i najjače da te volim. I ono bi, čak i tako malo... i taj mali djelić i dalje bi tebe želio i tebe volio, samo za tobom čeznuo i patio.
Razumijem da su sada sve mnoge male stvari mnogo teške... Znam, znam... Ne moraš ni da govoriš. Znam kakvi su dani, a kako je kada se došunja noć.
Ali, molim te... Nemoj ostavljati mene, govoreći mi da si pospan, a zapravo ideš samo leći u krevet, a ne ideš spavati. Nemoj bježati od mene, jer onda tvoja mala stvar, a velika za mene, postaje mi još veća.
Volim te. Pričaj sa mnom. Ne prećutkuj. Ne zadržavaj u sebi. Ne udaljavaj se od mene. Pusti da ti pomognem, jer želim.
Ne toni!
Budi jak! Budi hrabar! Imamo nas! A mi smo sigurnost, sreća, podrška - mi smo ljubav, sve smo! Ti si meni sve... nemoj da budeš šonjast.
Volimo se, najviše... Želimo jedno drugo, najviše...
OKUPAO SI SE... 

"U našem životu postoji samo jedno, a to je da živimo nasu sudbinu i misiju koja nam je dodijeljena. Ali na kraju se mi zamaramo samo sa bespotrebnim stvarima, koje na kraju uništavaju naše snove. " Paulo Coelho.
|