Aaaa... tako bih ti pokazala sad ovo za rođendan, ali me strah. Nemam predstavu upšte kako bi mogao da reaguješ na ovo. A ja silno želim da ti se svidi, no više mislim da ti se neće svidjeti, nego što hoće. Pa zato nikako da ti pokažem... I ne znam hoću li... Kad ću li... Pih. Naslov si sigurno skontalo...

♦

Toliko mnogo, puno lijepih i prelijepih stvari se desilo otkako sam pisala one gluposti. Možda ih i izbrišem. Žao mi je što te lijepe stvari nisam i ovdje zabilježila. Prvo nisam imala hrabrosti da dođem i da vidim onih zadnjih 4-5. postova. Kasnije sam zaboravila kako se  zove ovo čudo. Iznenađuje li te? :D Par mjeseci zaboravila, pa se opet sjetila, pokušavala naći. I večras se uspijem sjetiti! Jeeej :D

♦

Pjevali smo skupa, prije možda mjesec dana. Prvi put, mojom dobrom voljom. :D

''Kao tempera, kiša nebo oboji
takve je boje srce moje, otkad me ne voliš.
Tempera, kiša nebo oboji
takve je boje srce moje otkad me ne voliš...''

I od tad mi je svaki put malo lakše.

♦

Sva moja porodica te super prihvatila. Brinula sam se kako će ujak, pa tetka, ali sve je super ispalo sada. I sretna sam.

♦

Pričali smo dugo i lijepo o svačemu iz prošlosti. I još uvijek se jako lijepo osjećam zbog toga i jako mi je drago. I od tad često mislim na Andreju/Andreu. :D Jeste da mi je malo nji-nju, što ja nisam prva kojoj si svirao, jer sam mislila da sam bila. Zato što si u početku govorio koliko ti je teško da mi sviraš, ali se trudiš. Ali, nema veze, razumijem ja da su svi muzičari takvi. Pa, nemoj da se opterećuješ tim sad. :D Imam ja još pitanja, kojih se nisam tad sjetila, ali moraću te jednom pitati. Htjela sam prošli put kad smo se vidjeli, ali nijedan trenutak mi se nije činio kao pravi za to. Ima vremena.

I, naravno... Nola. Pjesma je izašla (oke, video, ali ja sam je tek tad prvi put i čula) možda par dana, nakon našeg razgovora.

''Nola - Ljubiš me''

Sve sam rekla, izgovorila
Sada više nema plakanja.
Pruži ruku da ti pokažem,
neko sasvim novo svitanje...

Jer kad ljubiš, ljubiš me
ja zaboravim na sve...

♦

Ubacili smo tri nove riječi u naš vokabular. NIŠTA, SVAŠTA i NEŠTO! Neću da govorim šta koja znači... Ne usudim se to pisati. :D I sad nam je zanimljivije kad slušamo druge kako pričaju. :D

♦

Šminkali smo se dva puta! :D Glumili masku tuge i sreće. Pa se slikovali... Bilo je veselo i zanimljivo. Bitno je da je ostalo zabilježeno i na fotografijama. :D

♦

Dvije i po godine će nam biti, sad za osam dana!

♦

Čuli smo se dva puta. Pošto nismo sinoć, jer si ti kasno došao kući sa Zokom, od Dalibora. A ja sam bila suviše pospana i umorna da sam te mogla čekati i poslije 23:30h. Pa sam te juttros zvala i probudila čak 15. minuta prije. :D Ali, dobro, nisi se ljutio. I danas si me zvao... U školi, a i kasnije. I oba puta si mi spomenuo posebni 11.11.'11. Meni zaista to nije... nije... bilo šta. Ali sad ispada kao i da to jest' neš', jer, evo... Nađoh ovaj blog i počeh ponovo da pišem. :D

♦

Uskoro će tvoj rođendan. 20. godina. Vrijeme peviše brzo prolazi. I rekla sam ti da nemam ideju šta da ti poklonim. Razmišljam o tome od juna. I nikako... Ne znam. Niš' mi nije dovoljno dobro. Jedino što znam da bi bilo super, to su gitara i bubnjevi. Ali na žalost, sada je to jako nedostižno za mene. :D

♦

Voljela bih da odemo kod tetke sad krajem januara, kad nas je već zvala. :D Mislim da bi nam bilo jako lijepo tamo, lijepo je uvijek kad se mjesto malo promijeni. Na žalost, ima stvari koje to čine malo težim ciljem za postizzanje. Tvoje učenje jezika, državna matura i moja polaganja predmeta. No, eto... Uprkos tome, opet bih voljela... Ali, vidjećemo.

♦

E, to je to za večeras. Rezime nepisanih mjeseci.

A u planu već imam idući post. Želim pisati o ljubavi! :D O nama, o ljubavi koja je sad zrelija. No, dobro. Možda mi i neš' dugo padne na pamet da pišem. Ko zna? Vidjećemo...

♦

Osjećam se kao vesela pjesma, koja ima ritam uz koji moraš da se pokreneš i veselo zaplešeš. :D

♦

I nisam mogla da odolim ovoj slici... Morala sam i nju da umetnem.

To ćemo biti mi, jednog dana... Vidi kapice kod dekice... Prelijepo!