Ono... pošto je Daisy krepala sinoć u 01:17, ja sam bila užasno, užasno, užasno... :/. I sve je bilo tako dok tebe nisam vidjela. Samo... nedostaje mi jako. Danas sam gotovo čitav dan nekako mislila da se stara prevarila i da je ona ipak živa. Da leži negdje u kući na krevetu i da će se veseliti mašući repom kad mene vidi da sam došla kući. A kad nisam to mislila, onda sam htjela što kasnije da odemo kući, samo da što duže budemo zajedno, jer jedino tako sad mogu biti oke. I gdje god pogledam sjetim se nje i šta je tu radila... Kako smo se penjale uz stepenice, kako je spavala ispod ove stolice na kojoj sjedim dok sam ja ovdje, kako smo trčale vani ... i kako je ona onako trčkarala isplaženog jezika, vesela sva. I kad pogledam posudicu gdje voda stoji za nju i Lili, sjetim se kako je pila, i svaki put bi umočila njuškicu i umokrila tepih ili mene kad bi vidjela da je gledam, pa skočila da me grize. I kad sam ušla u sobu danas... sve one njene igračke koje su još tamo. Ne mogu još da ih negdje ostavim, izbjegavam da ih gledam. Soba je sad puna tih stvari koje ne znam kad ću uspjeti skloniti, ne znam kako ću prespavati večeras tamo i kako da ne mislim na sve. Skoro kad sam jela puding, sve sam nekako čekala kad će ona doći da dobije malo... i da joj dam onu plastičnu čašicu da je grize. I što stara kaže... ''Nemoj više ćuke dovoditi, vidiš da nemamo sreće s njima.'' I neću više nikad psa da dovedem, ovaj put stvarno kažem. Mislila sam da će ovaj put biti drugačije jer sam je dobila od tebe i jer je bila starija od sve štenadi koju sam ikad dovela kući. Bojala sam se strašno da bi ovo moglo da se desi, ali sam je opet uzela, jer mi je bilo žao da je ostave negdje, bar jednu možda uspijem spasiti i jer želim toliko psa sa kojim bi mogla da šetam dok nema tebe i koji bi me mogao nasmijati nekad nekim svojim glupostima. Dalje ne mogu sad da pišem, jer iako se trudim koliko mogu... i slušam Rundeka koji me veseli, opet je teško. Ali, preživjeću, naravno, biće bolje. Imam tebe. Sad te trebam baš i ti to znaš, a ja znam da si uvijek tu, ne samo sad i da se trudiš da ne budem šonjasta i da ne mislim na to. Volim te, jako puno, stvarno.

...i samo još

Vidiš sad valjda koliko ti meni značiš? Pa znaš, nije da ti nisam nikad rekla... najviše... i nije da sam se šalila bilo koji put kad sam to izgovorila.

Ako i jesam nekad u crnom. Pa ti možda misliš da nisam nešto najbolje, a meni se nekako čini da tako misliš po zvučnosti onog pitanja kad sam ''u crnini''. To što sam zbog tebe zavolila BOJE, ne znači da sam crnu prestala da volim i da je nosim samo kad sam :(. .Bitno je da sam ja sva šarena iznutra i da sve vidim tako, nisu toliko bitne boje koje ja nosim :).

Ovo bi htjela da ostavim tu za Daisy... nadam se da ne smeta.

''Silazi vjetar i odnosi tijelo...
Umorno društvo se srelo i sjelo,
Ruže je donjela žena pod velom''

- Rundek