Bijasmo, vidjesmo, vratišmo se :D.

I eto nam sad... skontali smo put od željezničke do DFK-a i sad nam je krivo... (Kad sunce grije danima, gdje je kiša? Kad pada kiša danima, gdje je sunce? :D) Ma joj, nema veze ajde... od sad možemo šetati fino, umjesto da idemo gradskim busom :). I zapamtili smo gdje se DFK nalazi. I kad smo došli, bilo je suviše rano... Pa smo odlučili da idemo malo prošetati, a ujedno kupiti tebi sok i meni da jedem nešto. No... imali smo smoki kod tebe, pa je s tim potraga za hranom završila, ali... sve se zatvaralo, a ti si bio žedan. I na svu sreću, kasnije naiđosmo na kiosk koji se zatvarao, pa si odma kupio dvije flašice gaziranog soka :D. Da sam ja kupovala, vjerovatno se ne bi sjetila da kupim još jedan za kasnije, jer sigurno neće ništa raditi oko 1h cf.  I kad smo došli tamo? Oko 22:15 možda ... ja mislim da je tu negdje. Na ulazu nas je ono ''osiguranje'' tretiralo kao da smo teroristi Al Kaide -.-. Ipak nas pustiše unutra sa torbama. I bilo je odlično, sve dok se nije desilo ono kod šanka i ti si vidio nešto šta nisi nikako trebao cf. Onda smo otišli, a ujedno je i Zoster završio tad. Tako da ajd... ne može ti biti žao jer smo otišli dosta prije kraja :D. I ništa... vratili smo se SAMI, pješke do željezničke. A i tamo u onoj kafani je bila nekakva tuča, nešto... cf. C c c. I voz je naravno kasnio, 100 minuta ''to je više od sat i po vremena'', znadeš? A dobro, prošlo je i to vrijeme nekako... igrali smo se žmire i onog pogađanja nekakvih ličnosti (kod nas su to bili: (Madonna, Oliver, Ljubinka... ne znam je li bio neko četvrti...). I napokon je voz stigao, uđosmo čim prije, da nam ne utekne... I ništa, stigli smo kući živi :D. Probudili se oko 10-11 ... kad li već. U toku dana smo slagali puzzle... i nismo ih složili na kraju cf. I slušali smo Nirvanu, jeej. Meni je to bilo jako fino hiii. Kasnije sam se nešto raspekmezila unatoč tome što sam se trudila jako da ne krene ta voda, što si me molio i govorio mi da prestanem jer ćeš i ti onda... Nisam mogla prestati, jebiga, baš mi je bilo... znaš. A onda smo vidjeli da kiša pada još... Pokušao si mi svirati, ali mene nije raspoložilo... Zašto? Ne znam stvarno. I prošlo je to nekako... pa sam ja tebi pokušala svirati. _________ . I tvoj stari nas je odvezao, zbog kiše. I eto... to bi bilo to. Nekakve stvari koje trebaju da ostanu zabilježene :).

I prvi put smo to napravili sa rukama :).

I.. volim te

... više nego ikad prije,

ali manje nego što ću sutra...