I razmišljam dalje... kako sve probleme koji se nakupe, sve ružne misli, sve loše stvari, sve što me povrijedi, što me boli, može jedan tvoj zagrljaj da ukloni. I onda se smješim, razmišljajući dalje... kako se osjećam tek kad me C. Koliko zapravo onda nestane sve oko nas. I nekad dok smo blizu tako... rekla bih ti koliko te volim i trebam, koliko mi značiš. A umjeto toga uspijem te samo pogledati, nasmijati se i zagrliti te. Onda zatvorim oči, jer hoću samo da osjetim... volim da te osjetim tako blizu uz mene kao kad se zagrlimo. I onda volim da te njuškam... i taj tvoj miris... poseban je i neopisivo lijep.

I sutrax se vidimo... i 29i je... 15 mjeseci!

... jedino ti mi trebaš, nema zamjene u ničemu.

''Millions and millions of years would still not give me half enough time to describe that tiny instant of all eternity when you put your arms around me and I put my arms around you.'' Jacques Prévert