Moram još jedan post posebno posvećen ovom danu!

Vidjeli smo se danaaaax!!!  Da, da, da... napokon! JebOte (da prostiš) :D. Sad sam sretna zbog toga. A kad sam krenula i vidjela tebe sa zadnjeg sjedišta kako me gledaš i kako si napravio onaj hug kad je krenuo bus, su su mi se oči napunile nenormalno onim... Bila sam šonjava čitavi putem do kuće rezmišljajući i o tome kako je tebi... I motala nekakvu misao po glavi. Nešto kao da sam u filmu, da otvorim ona vrata i dotrčim do tebe u zagrljaj... Bože svašta... Ali sad je oke, držim se obećanja... :)

A sad... odoh da te smirujem preko emesena baš. Srbija nije prošla... Ajme pa šta pišeš to... :D