Znaš... Nekad kad pogledam na sat, vidim da su kazaljke poklopljene, ili najčešće vidim jednake brojeve, pa onako, kao dijete (ono još manje od mene :D) smiješim se, mislim ono ''neko misli na mene'', taj neko si uvijek bio ti, svaki put do sad. Možda čak i mjesec ili dva prije nego što smo se upoznali. Opet si ti bio taj za kojeg sam se nadala da misli na mene, htjela sam da misliš, jer ja sam stalno mislila o tebi.

Hoću da ti kažem... Ovdje ti je oduvijek bilo mjesto, tu ostani. Oduvijek je meni ovdje mjesto, znam da ću tu ostati.

Stvarno mi nedostaješ, iako smo se vidjeli juče, iako ću te vidjeti ubrzo... Hajoj, možda će ovo zvučiti nekako poglupo. Ali čim pomislim na to kako će biti lijepo. Koliko ti sreće samo želim danas pružiti. Biću ti malo, kako  ti kažeš, dosadna . Želim ti pokloniti bezbroj hug-ova, i c-ova, i češkati te, maziti, gledati... Ja bi htjela samo da mi pjevaš nešto, vidjeću, možda i budem to tražila od tebe danas .

Znaš da te volim... najhjušije :) I danas ću ti dati ono što još nisam uspjela naći, ali idem upravo sad prevrnuti čitavu sobu. Nije posebno ništa, majmunčić mali. A meni je opet nekako... ma jeste posebno. Ti si meni dao onu hemisku, a ja ću tebi igračkicu. :)