18/2/2008
Snage
Preparkirao je kola i pravio se da to nije ništa. Kad sam ga pitala ima li nečim da se pohvali, gledao me je zbunjeno i pomalo začuđeno. Zaista ne znajući. Neverovatna je snaga volje i rešenost da ideš napred, bez obzira kakve te sile vuku unazad. I negiranja slabosti. Ako ih negiramo, da li postaju apsurdne i suvišne?

Dečak sa jednom rukom intelektualno je dominirao, elokvencijom i sigurnim nastupom, a osvojio osmehom. Morao je da provuče žargonsku vulgarnost, da se dodatno ohrabri i ispipa granice. Ako.

Osetih da mi neko dira kosu u rep vezanu, i pre no što se okrenuh, čuh šapat: Teto, daj mi da lucam... kad ono roze medvedić, zvani Una, sa najlepšim bebećim obrazima na svetu, stoji dedi u krilu i trepće mi crnim okama. Mama se bespotrebno izvinjava, a Una i ja lucamo usput. I shvatih kako je divno i snažno to u, još uvek, vaspitanjem neoblikovanom detetu, koje tačno zna šta želi i to otvoreno traži. Uskoro će verovatno naučiti da manipuliše i igra razne igre pretvorništa kao i većina. Sada je još uvek čista i neobrađena mala vrednost u svojoj suštini.

 

objavio mazzapsycho u 22:57 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (13)
Komentari:
jbg.
samo tad si takav.
Poslao Nenadjebiv u 00:01, 19/2/2008 | Link | |
a možda i ne. ima još uvek nade za njih
Poslao nemiri u 00:06, 19/2/2008 | Link | |
Pored nas ovakvih?

Hmmm.
Poslao Nenadjebiv u 00:18, 19/2/2008 | Link | |
da, to ce se desiti.
sasvim sigurno.
Poslao yin u 00:21, 19/2/2008 | Link | |
obzirom koliko se majka izvinjavala
fina neka žena
uskoro će se i malecka izvinjavati za sve svoje potrebe i želje.
onda će, možda, kad poraste, da se od svega toga odučava i ponovo stupa u kontakt sa samom sobom.
tako to ide...

Izmenio mazzapsycho dana 19/2/2008 u 01:02
Poslao mazzapsycho u 00:55, 19/2/2008 | Link | |
ali tu si ti, za finu mamu, uputi je
Poslao nemiri u 00:58, 19/2/2008 | Link | |
da... valjalo bi da prvo mama uspostavi konekciju.
Poslao mzzpsch u 01:04, 19/2/2008 | Link | |
mhm. do nas je. odraslih
Poslao nemiri u 01:19, 19/2/2008 | Link | |
Човек свестан својих слабости има целовитост.
Све ређе је са таквим особама укрстити пут. Васпитање?
Слабости и врлине с колена на колено.
Треба о томе мислити, али мајка која у себи себе није препознала, тешко да ће усадити другачије особине свом потомству. Тако то иде..
Poslao drvo u 09:04, 19/2/2008 | Link | |
Ja sam... Ja sam.... I od tog trenutka igraju se ceo dan, skladno, kao da su ceo život zajredno proveli... A imaju 6 godina. Eto. Jednostavni, čisti. Ali nikad takvi ne ostanemo.
Poslao Emanuelle u 14:19, 19/2/2008 | Link | |
mislim da tako i mora...
prvo nauči da preživi u ovom našem svetu
a posle se vraća u svoj.
Poslao mazzapsycho u 16:51, 19/2/2008 | Link | |
Evo citam sad ovaj tvoj post i smesim se, jer sam vec dva dana u razgovorima na tu temu...Razliciti ljudi povlace iste poente...u isto vreme, na razlicitm tackama...povlacimo fine, nevidljive, konce: )
Poslao Ansia u 16:51, 19/2/2008 | Link | |
ma šta konce!
lance!
Poslao mazzapsycho u 17:02, 19/2/2008 | Link | |


Posalji komentar
Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Public Domain License.