Poslednji dani večitog samoubice
lepo mogu da vidim sebe
nakon svih onih samoubilačkih dana i noći,
kako me iz nekog sterilnog staračkog doma
(naravno, samo ako postanem slavan i budem imao sreće)
na kolicima gura mentalno zaostala bolničarka
koja umire od dosade. . .
uspravno sedim na mojim kolicima
gotovo slep, dok se oči izvrću ka
mračnoj strani lobanje
tražeći
utehu smrti. . .
''baš lep dan, zar ne, gosn-Bukowski?''
''o, da da. . .''
deca prolaze a ja čak i ne postojim
i lepa žena prolazi
raskošnih kukova
toplih butina i svega tesnog i vrelog
preklinjući za ljubav
a ja čak i ne postojim. . .
''prvo sunce u poslednja tri dana, gosn-Bukowski.''
''o, da da. . .''
uspravno sedim na mojim kolicima
belji sam od ovog lista papira
beskrvan
nema više mozga, nema igre, nema više
Bukowskog. . .
''lep dan, zar ne, gosn-Bukowski?''
''o, da da. . .''
pišam u pidžamu, dok mi bale cure iz usta.
prolaze dva školarca:
''ej, jesi snimio matorog?''
''bog te, muka mi pripala od njega!''
posle svih pretnji da ću to učiniti
neko je konačno izvršio samoubistvo
umesto mene.
bolničarka zaustavlja kolica, lomi ružin cevt
s obližnjeg žbuna i stavlja mi ga u
ruku.
ja čak i ne znam šta je to. po svojoj funkciji
to bi komotno mogla da bude i
moja kita.
lepo mogu da vidim sebe
nakon svih onih samoubilačkih dana i noći,
kako me iz nekog sterilnog staračkog doma
(naravno, samo ako postanem slavan i budem imao sreće)
na kolicima gura mentalno zaostala bolničarka
koja umire od dosade. . .
uspravno sedim na mojim kolicima
gotovo slep, dok se oči izvrću ka
mračnoj strani lobanje
tražeći
utehu smrti. . .
''baš lep dan, zar ne, gosn-Bukowski?''
''o, da da. . .''
deca prolaze a ja čak i ne postojim
i lepa žena prolazi
raskošnih kukova
toplih butina i svega tesnog i vrelog
preklinjući za ljubav
a ja čak i ne postojim. . .
''prvo sunce u poslednja tri dana, gosn-Bukowski.''
''o, da da. . .''
uspravno sedim na mojim kolicima
belji sam od ovog lista papira
beskrvan
nema više mozga, nema igre, nema više
Bukowskog. . .
''lep dan, zar ne, gosn-Bukowski?''
''o, da da. . .''
pišam u pidžamu, dok mi bale cure iz usta.
prolaze dva školarca:
''ej, jesi snimio matorog?''
''bog te, muka mi pripala od njega!''
posle svih pretnji da ću to učiniti
neko je konačno izvršio samoubistvo
umesto mene.
bolničarka zaustavlja kolica, lomi ružin cevt
s obližnjeg žbuna i stavlja mi ga u
ruku.
ja čak i ne znam šta je to. po svojoj funkciji
to bi komotno mogla da bude i
moja kita.
(Mocking Bird Wish Me Luck ,1972)
slabo ga pamtim,
Miki R. je u to vrijeme bio
izbor glumca koji se podrazumijeva,
dobar film..