23/4/2007
Drama queens
P. je rekao: Znaš, ja ću sad da napravim scenu.

Izljubismo se, oprostismo. Ne zauvek. Nikad zauvek.
Sedam u bus, finjak, na sprat, nije kanta.
Šta vredi, pun je studenata, a put je preko Fruške gore ''opasan i tvrd, a moje ime ovde od sad znači'' Ona-koja-se-u-busu-skoro-bez-izuzetka-blamira-izlažući-
na-videlo-ručak-ili-šta-već
.
P. strpljivo stoji i čeka.
Pa idi...
Stoji i osmehuje se.
Krećem.
P. počinje da trči lagano, za busom, pravim dečjim pokretima, kao bespomoćno pokušavajući da zaustavi, da me zadrži...

Vrati se, vraaati seee...
Ne odustaje.
Pun bus. Nije blam.
Tako je iskreno i dirljivo odgovorio na moju mizeriju i dvodnevnu dramatizaciju.
Trčkarajući, kao da se slama na komadiće,
drami i maše, maše.
''Predivno, predivno.''
I D. je tu, ima svoj doživljaj, zagonetnog izraza lica, svojim prisustvom odobrava, statira u našoj maloj drami.

P. zna.
P. razume, i oseća.

Još kad bi suze bile prevencija bolesti vožnje...
objavio mazzapsycho u 20:56 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0)
Komentari:


Posalji komentar
Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Public Domain License.