Sjecam se kada sam je takodje satima slusao... Stavise, sada dolazim u iskusenje da je opet pustim, ali...
Svrha umjetnosti bi trebala biti pozitivan uticaj na covjeka usmjeren na stvaranje i razvoj njegove svijesti, ali i lijepih osjecanja i podsticaj za njihovo odrzavanje. Umjetnost cak i kada djeluje tamna i teska, pa cak i "bolesna", uvijek bi trebala da ostavi odskrinuta vrata kroz koja se moze provuci tracak nade, ma kako da je uzan.
Budemo li slikali samo crnom bojom, nista oslikati necemo i nista ni vidjeti necemo osim necega sto ne postoji nigdje osim na papiru (ili na traci) - potpunog crnila.
Zato i pored vjerovatno najiskrenije namjere, uvijek su mi djelovali kao neko ko je znao sta ljudima sjebanim ratom, sankcijama i nemastinom "treba", tacnije, sta ce najbolje osjetiti, shvatiti i na kraju, progutati. I znam, opet ce mi neko reci da su oni zaista bili sjebani, da su propatili, itd., ali svima koji zastupaju takvo misljenje recicu samo jedno: neka pogledaju malo Milana Mladenovica, covjeka koji je i bolestan imao hrabrosti da o tome pjeva dostojanstveno. Koji je skoro na samrtnickoj postelji imao hrabrosti ostati humanistom i posljednjim snagama uputiti ostru zaoku kako politicarima (Crv), tako i svima onima koji su bez borbe tonuli u "struju" slabijeg otpora (Metak).
Da, slusao sam nekada Block Out, satima... U medjuvremenu, naucio sam vise da cijenim ono o cemu nikada nisu pjevali.
I meni je ovo jedna od omiljenih njihovih pesama.
i nikako se ne bih složio sa prethodnim komentarom da umetnost treba da razvije lepa osećanja (šta god ona bila) i da pruža podsticaj za njihovo održavanje ...
@Mirkoman: Ili da razvija nesto lijepo i po sebi dobro, ili nesto korisno (svijest), sto opet dugorocno, kao posljedicu ima razvoj dobra u covjeku. Svjestan covjek, ne moze biti ni los ni zao i u njemu dobro, kad tad mora doci do izrazaja. A u tom dobru i lezi ljepota osjecanja.
Hmm... ko bi rekao da će i ovaj post da pokrene priču o svesnosti čoveka i dobru i zlu... mora da je nešto u vazduhu ovih dana... Ne vidim nužan kauzalni odnos između svesnosti i dobra/zla u čoveku. Psihopata je svestan da povređuje ljude, recimo, i da to nije društveno dozvoljeno i prihvaćeno, i da je loše, ali ga jednostavno - nije briga. Možda je ilustacija ekstremna... Elem, mrak Block Out-a nije moje stalno prebivalište, svratim povremeno da odćutim malo, ili otpevam... Juče su mi na čudan način bili inspiracija, a ne downer-i.
Psihopata je svjestan da povrjedjuje ljude, isto kao sto je "normalan" covjek svjestan da trosi stapice za usi jer mu to predstavlja zadovoljstvo. Takve svijesti su zapravo pravi primjeri nesvijesti, za koje i nije umjetnost. A vezu izmedju lijepoga i dobrog, nisam ja izmislio... Aristotel je bio prvi koji je razvio tu teoriju.
Danas je Block Out i meni inspiracija - "Always look on the bright side of life" - da li je to iko mogao sarkasticnije reci i otpjevati od Pythonovaca, a da ima bolji odjek, na kraju! )
Cilj umjetnosti je da provocira...i crno na papiru moze imati intezitet na nachinda...na primjer ...ona provocira svijest da prepozna crno kao ..."Budemo li slikali samo crnom bojom, nista oslikati necemo i nista ni vidjeti necemo osim necega sto ne postoji nigdje osim na papiru (ili na traci) - potpunog crnila..."
Dakle...umjetnost ne podrazumijeva lijepo,
umjetnost je provokacija...i lijepa i drska i ruzna i neprijatna da bi svijest imala domaci zadatak da ne spava...
2 wolfie - kod psihopatija koje sadrže želju za nanošenjem štete i povređivanjem drugih, postoji potpuna svesnost i jasna namera. Takve psihopate ne čine, npr. zločine, jer nisu svesni da je to loše i zašto je loše. Zadovoljavaju svoje motive uprkos tome. Jednostavno - they don't care. Oni vrlo dobro znaju sva socijalna i moralna pravila, što im upravo omogućava manipulaciju drugima. Nema govora o nesvesnosti ili bilo kakvom drugom obliku otcepljenja od realnosti.
2 lezilebovič - jasno, samo sam asocirala u trenutku...
@ffrida: I to je lijepo, na svoj nacin, ali je umjetnost vise i od toga. )
@mazzapsycho: Kao sto rekoh - svijest o tome da nekome zelis nanijeti zlo, ne predstavlja svijest o tome sta tvoj postupak zaista predstavlja, a predstavlja mnogo vise od pustog uzivanja kojeg su svjesni. Kada bismo nasli umjetnost za psihopate, nasli bismo lijek za njihovu bolest! Vidis, valjalo bi da se poradi na tome! )
Al' je ovaj Wolfie uporaaan... tvojoj devojci nije lako sa tobom, hm? Svest, svesnost nema kvalitet dobro/loše, a ti govoriš kao da ima. Kao da postoji dobra svest i loša svest. No, prognoza za psihopatije je ionako relativno loša, možda bi neka vrsta art terapije i dala rezultate. Truce?
Prije svega "visa" i "niza" svijest, s tim da onda "visa" svijest ne moze biti losa, sto ne znaci da je "niza" svijest losa - bazirana je dosta na intuiciji, pa tako kroz nju vise dolazi do izrazaja prava priroda covjeka, koja ne mora uvijek biti "dobra", naravno...
"Visa" svijest obuhvata IZMEDJU OSTALOG i empatiju, sposobnost razumijevanja drugih osoba, ali naravno i druge osobine... Ali nebitno, ovo dalje je vec stvar licnog ukusa i pogleda na zivot - Mirkoman je dobro rekao - jesam optimista i mislim da je covjek na ovome svijetu "zbog nekog dobra", zato mislim da "visa" svijest mora da bude i svijest o tom "dobru", tacnije, "visa" svijest, je ona svijest koja ne dozvoljava covjeku da kroz "svjesne" postupke nanosi zlo drugima.
Eto ga, krug zatvoren - chicha micha, gotova pricha! ))
Mozete da odahnete!
A jel mogu jos samo ja )
Mazzo potpisujem svaku tvoju rijec.
U isti mah, vjerujem i da postoji nesto sto spaja Dobro sa Lijepim kao i Zlo sa Gnusobom.
Ali Dobro i Zlo, Ljepota i Gnusoba, svojstvene su samo covjeku; van njega ne postoje i nema smisla govoriti o njima. Lijepo uredjen park ili deponija smeca - svejedno. Igra delfina u okeanu je podjednako lijepa kao i smrtonosni marsh uzrocnika najopakijih bolesti. Priroda zaista nema preferenci; to nisu univerzalne kategorije i ne bi ih trebalo pisati velikim slovima.
Medjutim, iako su one Prirodi potpuno nebitne to ne znaci da nisu vazne za nas. Naprotiv, mislim da su veoma vazne i da se za njih vrijedi boriti.
Svrha umjetnosti bi trebala biti pozitivan uticaj na covjeka usmjeren na stvaranje i razvoj njegove svijesti, ali i lijepih osjecanja i podsticaj za njihovo odrzavanje. Umjetnost cak i kada djeluje tamna i teska, pa cak i "bolesna", uvijek bi trebala da ostavi odskrinuta vrata kroz koja se moze provuci tracak nade, ma kako da je uzan.
Budemo li slikali samo crnom bojom, nista oslikati necemo i nista ni vidjeti necemo osim necega sto ne postoji nigdje osim na papiru (ili na traci) - potpunog crnila.
Zato i pored vjerovatno najiskrenije namjere, uvijek su mi djelovali kao neko ko je znao sta ljudima sjebanim ratom, sankcijama i nemastinom "treba", tacnije, sta ce najbolje osjetiti, shvatiti i na kraju, progutati. I znam, opet ce mi neko reci da su oni zaista bili sjebani, da su propatili, itd., ali svima koji zastupaju takvo misljenje recicu samo jedno: neka pogledaju malo Milana Mladenovica, covjeka koji je i bolestan imao hrabrosti da o tome pjeva dostojanstveno. Koji je skoro na samrtnickoj postelji imao hrabrosti ostati humanistom i posljednjim snagama uputiti ostru zaoku kako politicarima (Crv), tako i svima onima koji su bez borbe tonuli u "struju" slabijeg otpora (Metak).
Da, slusao sam nekada Block Out, satima... U medjuvremenu, naucio sam vise da cijenim ono o cemu nikada nisu pjevali.