5/3/2007
Oblačenje, oblakovanje, razoblačavanje...
Dosta slika!
Vreme je za reč!
Februarsko nebo, no oblačna struktura obećava.
Kišu i nešto inspiracije.
Skinuh krov, teško je pisati pod pritiskom plafona.
Dobro, priznajem, to je bilo u momentu kad sam zagrizla gljivu sa One Uveličavajuće strane.
Kamin je spreman, u slučaju da prestane pucketanje u mojim ušima.
(Možda drvo izgleda precizno nasečeno, ali su to zapravo poispadali okviri prozora... kad sam naaaglo porasla. Vodila sam računa.)
Sad shvatam Alisu... mada još uvek pomalo strahujem od Kraljice.
Opet sam ogladnela. I umrvila se. Usitnila. Ova mi gljiva baš i ne pomaže.
Ali tako je to kod mene.
Ogromna, ili sićušna.
Prelivam, ili praznjikava.
Presrećna, ili suicidna.
No, da vidimo šta kaže ova Mapa Uma...
Da se prišunjala Baba Marta..
crno-beli svet chuda
obojen bezbojnim slikama
izrechen sivim rechima..
Alisina charolija
Bas me zanima o kojim gljivama je tacno rec, znam neke koje su jeli indijanci, da li su to te, zaboravila sam im ime.
Za te indijanske ne znam, ali ja sam mislila na one Alisine, halucinirajuće, čas je džin, čas je mrav... Kontam da je Luis Kerol bio džanki, i da je bio high aaaaall the time pišući Alisu u Zemlji Čudesa...
A ja sam mislila na Kastanjedu i njegovog indijanca, da, da zvale su se pajotle ili tako nekako te gljive, mislim da se u nasim krajevima zovu ludaje...
mapa uma kaze..probaj drugu gljivu.mozda pomogne

))
a kad se uplasis kraljice smao se ustipni, probudices se i sve ce biti u redu

Posalji komentar