Noćas sam potonula duboko.
Tako duboko u sebe
da nisam primetila da kisnem.
Toliko, da sam izgubila moć govora.
S te daljine
kao u Felinijevom filmu,
a ton se nije čuo.
na rubovima moje dubine.
I. me je pitala s kim se pišem.
Kaže, četiri puta.
Primetila sam je tek kad me je dodirnula.
Dok se nisam potpuno odlepila i otisnula
ka unutra
čula sam da je pričala
podugo o tome
kako će da uradi grudi
pošto rodi dvoje,
jer neće da nosi futrole.
I primamljivu drskost i jačinu
od koje bi mnogi muškarci zazirali.
Ostali su uglavnom
jednolična mutna smeša.
Kaže da je pod osetila baš tad
Kada legneš i otpustiš se
na mestu gde počinje gravitacija
počinje se buditi svest.
Osećaš telo kako je iznutra živo, struji, treperi.
Spoznaje od kojih ti se plače.
Upoznajem novu, drugačiju A.,
što je praktično izgledalo kao SF.
Volim je sve jače, ako je tako nešto uopšte moguće.
Pokazala sam I. ples,
za koji nije znala.
Sa najavom – I. ...ovo je bolje od sexa.
Pogleda me sumnjičavo,
pokazah joj.
To je tačka mog potonuća.
Ne znam kako je dalje mislila, reagovala, da li je nešto rekla.
Dok sam se vraćala
narandžastim mokrim ulicama
da materijalizujemo našu bliskost
u jednom Celos plesu.
Bez reči.