20/3/2008
spirited away
momenti
odlažeš ih u kutijicu
oni se sami slažu
skakuću gurkaju gnjave
trepću umiljato
nekad i besno
traže pažnju
bune se 
prilepe
kao
kao ona blesava čađ
u nestvarnom japanskom filmu
i konačno mene neko danas da sluša
kao kanta za otpatke
samo tovare tovare tovare
i odu olakšani za par tona emocionalnog smeća
ni ne primetiš kad si overloaded
mora da je crvena sijalica pregorela
podsetiš se na adaptacije
koje ne ljubiš i živiš
sloboda ili ništa, beše
iz nekog smo suludog razloga
programirani na večnost
večnost koje nema
sumnja koja bledi i jača naizmenično
u nekoliko pogleda
jedan je tattoo
i znam
znam tačno mesto
za znak savršene koordinate
ali nikad potpuno predana ideji
izbledi
kao što bi i taj tattoo vremenom
i sama nešto bledunjava
ne osluškujem dovoljno
često i pažljivo

cadj

objavio mazzapsycho u 09:22 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (18) | Posalji komentar
10/3/2008
pratim te.

nema pravila.
pojavi
š se u obliku pene u šolji crne kafe,
u mreškavom odrazu barica koje preskačem,
u pola pet ujutru.
dok seckam luk, pa pečurke.
djumbir, kažem naglas.
i smejem se sa sobom.
pojaviš se na prepad.
sanjala sam onaj obećani tango
argentinski, dabome.
nisam ti to zaboravila.
sanjala sam da te sa ruba čaše pijem
in vino veritas?
ne, u meni je.
pojaviš se drsko i sa stilom.
pokretom koji te izdaje.

osmeh mesto pozdrava
i ispod stola dodir tvoga kolena.

pojaviš se kao osećaj u koži
na vratu
iza uha.
želje koje za sobom ostavljaju pustoš.
pojaviš se ni od kuda.

nema pravila.

objavio mazzapsycho u 01:59 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (33) | Posalji komentar
2/3/2008
immersed

nekako...

nekako je sve ovo počelo željom da pišem o ljubavi.

koja se pokazuje kafom i keksom u krevetu subotom ujutru.

pažljivim peglanjem košulje bez linije na sredini rukava.

ljušteći ono belo s narandže.

slušajući kao prvi, a po ko zna koji put, priču o đavoljem gušteru,

kojem se dečije divi i želi da bude u nekom od narednih života.

fascinantnim momentima razumevanja.

samba koreografijom na ulici u noći, iako te je malo blam.

najnežnijim pokretom kojim sklanjaš mi kosu iza uha,

dok pevušim ti.

trik sa duplom dozom cimeta.

a onda i momenti iznenađujuće sebičnosti.

i sizifofske upornosti da se u sebičnosti istraje.

sutra će doći žaomije, potpuno suvišno i prekasno.

i nevažno.

onda i arktička hladnoća i daljine umetnute između.

daljine s kojih više od tačkica ne razaznaješ. 

praznine koje si ranije panično popunjavao

koječime

a sad smireno i strpljivo čekaš

prosto da vidiš šta će da se desi.

u međuvremenu, daš koji intervju i slušaš, slušaš, slušaš.

voziš.

navučeš se na grejp.

i shvatiš da tamne naočare ipak dosta skrivaju, i to ti se svidi.

hodaš svakoga dana

i tako... lako imigriraš u sebe.

naslovi u novinama izgledaju nestvarno,

a oblaci sve stvarnije. opipljivo.

i vazduh drugačije miriše.

onda u sebi opet nabasam na tvoj osmeh

i pitam se

gde nestade ona daljina

da li si je titanski sabio

ili je to neka new age magija.

ili odluka da emigriraš u mene.

praštam sebičnosti.

dok me maznu jutrom uzimaš.

niko nije rekao da će biti lakše.

samo lepše.

u ljubavi.

zapravo, samo sam shvatila...

da jednom kad budem režirala spot za neki mrak

izgledaće ovako.

 

immerse your soul in love. 

love those nuns.

objavio mazzapsycho u 13:55 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (26) | Posalji komentar
Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Public Domain License.